Izvještaji s izleta :: Nepal trekking Annapurna Base Camp 2016.

Lidija Balija, članica HPD "Jastrebarsko", tijekom studenog posjetila je Nepal...

"Ovo putovanje sam čekala, ne biste vjerovali, punih 30 godina. Nepal je zemlja koju sam oduvijek osjećala kao svoju, meni blisku, jednostavno… da si pripadamo."

Nepal trekking Annapurna Base Camp 2016.

Never Ending Peace And Love

Nepal, 8. - 21.11.2016.

Ovo putovanje sam čekala, ne biste vjerovali, punih 30 godina. Nepal je zemlja koju sam oduvijek osjećala kao svoju, meni blisku, jednostavno… da si pripadamo. Posljednji put bila sam u Nepalu na proputovanju prema Tibetu. Naime, imala sam priliku 2006. godine putovati s dragim profesorom Tomom Vinšćakom i grupom studenata s Filozofskog fakulteta na antropološko-religijsko istraživanje na Kailash. Ove godine poklopile su se zvijezde, mogla sam se vratiti u Nepal i otići na ovo, za mene, životno putovanje. 

Moja ljubav prema planinama traje od djetinstva. Kao svako dijete imala sam svoj uzor uz roditelje, a to je bila moja Nives Boršić, himalajka koja je te davne 1986. godine bila članica  I ŽJAHO koja je penjala Annapurnu South. Još i danas su mi živi njeni dojmovi s tog pohoda. Tada smo planirale moje uključivanje u alpinističku sekciju i razgovarale o vrhovima koje ćemo jednom zajedno osvojiti. Nažalost, Nives je nakon Četvrte zagrebačke alpinističke ekspedicije – Ngozumba Kang (Himalaja) 1987. i hrvatske na Tian Shan izgubila život i ja nikad nisam otišla u smjeru alpinizma. No ljubav prema planinama, zahvaljujući ocu prirodnjaku i Nives, ostala je do danas. Nedavno sam imala priliku čuti još koju zanimljivost s te iste Annapurne South od jedne od najvećih alpinistica u Hrvatskoj povijesti - Ane Mažar, koja je s Nives bila članica te iste I ŽJAHO, i o njenim posljednjim ekspedicijama s legendarnim zagrebačkim alpinistom Davorom Butkovićem – Žuom. Svaki takav susret vam iznova probudi neostvare snove i samo čekate priliku da ih dosanjate.

Kad si nekaj doista želiš, vjerujem da ti na najzanimljivije načine dođe i ostvari se. Vrijeme ćemo zanemariti, vrijeme je relativno, važno je samo ostvarenje, baš sad, u ovom trenu. Čudna neka 2016. godina, ali nekako se ipak zaokružila na najbolji mogući način. Kak bi rekel Dalaj-lama: “When a person thinks that everything is going wrong, something wonderful happens in his life”. E, pa tak je nekak i bilo. Naime, moj dragi prijatelj fotograf i zaljubljenik u planine Nino Pavišić tagirao me na facebook post Green Planeta, trekking Annapurna Base Camp. Naravno da mi se upalil onaj “twinkle in the eye”… Znate, kad napravite neke stvari ne razmišljajući. Okrenula sam isti čas broj telefona. Pozdrav, Vlatko, ja sam Lidija i išla bih s vama na Annapurna Base Camp.

Tako je i bilo, 8. studenog krenuli smo iz Zagreba preko Dohe u Kathmandu. Moja topla preporuka na aganciju Green Planet Travel, kao i na Qatar Airways, povjerenje, sigurnost i usluga (rekli bismo lakoća postojanja) itekako su važni za ovakva putovanja. 

Tko nije doživio Kathmandu, teško je opisati što ga tu može dočekati. Otvoreni, pozitivni ljudi, za nas kaotičan promet, neopisiv rush hour, trgovina do trgovine, sjecište kultura, religijia i ljudi. Naime, Kathmandu je grad iz kojeg krećete put Himalaje. 

Ako ste se uputili prema regiji Annapurna iz Kathmandua, vaš put dugačak oko 220 km u trajanju od 8 i pol sati autobusom već na početku dosnosi avanturu. Prekrasni krajolici vas prate sve do Pokkhare, iz koje ćete, ako ste te sreće, prvi put ugledati Annapurnu South (7219), Annapurnu I (8,051 m), III (7,555 m) , IV (7,525 m), II (7,937 m), Gangapurnu (7,455 m) Annapurnu Fang (7647 m) Lachenal Peak (7140 m), Nilgiri Himal North (7061m), Hiunchuli (6441m), Machhapuchhare (sv. planina koja mijenja svoja lica i na koju se nikad nitko nije popeo).

Kolegu Marija Careka i mene dočekao je naš vodič Krishna i pripremio za sutrašnji polazak na ABC. Ujutro smo krenuli prema Nayapulu na 1070 m nmv. Ondje počinje naš trekking prema ABC-u. Naš prvi lodge je na 2000 m, Ghandruk. Prekrasni krajolici, bezbroj kamenih stepenica, srdačni ljudi, tek procvale trešnje i umor u nogama. Stigli smo predvečer, večerali, popili čašu Filipecova bermeta i zaspali. Buđenje prije 6 i pogled na Annapurnu South i Machhapuchhre (6,993 m) koji nas je dočekao bio je veličanstven, riječima neopisiv.

Drugog dana čekala nas je dionica od Ghandruka do Chhomronga na 2200 m nmv. Čini se ovako kad pričam da smo se popeli samo 200 metara nadmorske visine, ali za to smo morali preći više od 16 km i visinske razlike oko 1400 m. Strmi silasci i naporni usponi ublaženi su rekuperanjem u himalajskim brzacima. 

Treći dan nam je bio najzahtjevniji, taj dan smo prevalili 20 km, od Chhomronga do Deuralija na 3200 m nmv. Od prašume do golih stijena. Bezbroj slapova, rijeka kojoj neprestano idete u susret, vizure planina, oblaci u kojima završite i započnete novi dan. Susretali smo divne ljude putem. Dobronamjerne, dobroćudne, susretljive ljude, djecu koja vas ne pitaju za čokoladu nego za lijekove za skidanje temperature i flastere. Ghandruk je regija odakle potječu i hrabri vojnici British Ghurke.

Od Deuralija nas je sutradan čekao uspon na MBC na 3700 m nmv i potom uspon na ABC, 4130 m nmv. Pomalo umorne, kao i svaki dan, dočekala nas je juha od češnjaka i od dana do dana izmjenjivali bi se riža ili noodlesi jer su nas nakon Bamboo lodgea zamolili da ne konzumiramo ništa mesno na ovom svetome mjestu. Tako je moj špek nakon Chhamronga ostao netaknut do povratka s ABC-a. Topli tuš, baš kao i wi-fi, možete dobiti za nekoliko dolara. Neprocjenjiv je osjećaj kad nakon cijelog dana osjetite topli tuš. 

Ujutro nakon doručka (omleta i čaja od friške mente) krenuli smo put MBC-a. Nakon dva sata hodanja put nas je dalje vodio na ABC. Nakon još dva sata stigli smo u podnožje Anapurne.

Dočekala nas je predivna Annapurna South u svoj svojoj raskoši, ponosna uz 8-tisućnjak, gordu Annapurnu I. 

Uživali smo za tog sunčanog dana u njenoj ljepoti, vodili smo zanimljive razgovore i razmjenjivali poglede (pritom mislim s Annapurnom). Nazdravili najboljim pjenušcem mog dragog prijatelja Drage Kurtalja. Taj dan ću teško zaboraviti. Sjedila sam tako, preplavljivali su me razni divni osjećaji. Never Ending Peace And Love. Nije se spavalo tu noć, ali ne zbog pjenušca. Naime, temperature se spuštaju ispod -15 i još kad potrefite puni i najbliži i mjesec u zadnjih 70 godina, zanimljiva kombinacija. Bio je to flash back na noć Saga Dawe na Darchenu (Tibet). 

Sljedeće jutro nakon doručka započeo je naš trodnevni povratak preko Bamboo Lodgea i Hot Springsa prema Pokkhari, gdje nas je čekao ostatak grupe s kojom smo se spajali kako bismo zajedno razgledali International Mountain Museum, u kojem naš Stipe Božić zaslužuje posebno mjesto, i vratili se u Kathmandu.

Nepal je zemlja kojoj se vraćate, njoj ste uvijek dobrodošli, ona vam pruža izazov i ostvarenje u fizičkom i duhovnom smislu. Planine oslobađaju, otvaraju. U dugočasnom hodanju imate vremena biti sa samim sobom, imate priliku za mimikriju, daleko od buke, ljudi. Oduvijek je čovjek bio u potrazi za samim sobom. U suživotu i skladu s prirodom dotaknuti i osjetiti vrhove planina na kojima, prema vjerovanju mnogih naroda, žive bogovi, a to je upravo susret sa samim sobom. Duhovna čežnja za razumijevanjem samog sebe potaknula je mnoge u razmišljanjima, ali i rijetke na stvarne susrete s bijelim vrhuncima vlastita života.

Odricanje, napor, nespavanje, ozebline, izlaganje vlastita života zaboravlja se u trenu kratkog udisaja rijetkog zraka, onom glazbom vjetrova ili pak zvukom tišine. Širokokutnom pogledu na udaljene horizonte, postavljanjem svoje zastave, impliciranjem svog korijena zaokružujete univerzum.

Nije to natjecanje, nije samo smjer, to je daleko više od toga. Samostalni, ali i timski pothvat, povjerenje penjačkih partnera, šerpa i vodiča, tim ljudi koji su karika bez koje krajnji cilj ne bi bilo moguće ostvariti. U mojem slučaju to su bili Mario Carek, Krishna Bhattrai, Bishna Pandey, Chhabi Paudel, Sudarshan Pandey i Vlatko Kalapoš. 

Pitaju me ponekad nakon ovakvih putovanja što mi se promijenilo u životu? Nema tu trenutne promjene, ništa vas neće prosvijetliti odmah niti sad, a možda ni uopće za ovog života, ali da će vam sa svakim problemom u budućnosti biti sve jasnije, hoće. Prilika je u ovakvim putovanjima ponovno pronaći izgubljene prioritete i smisao postojanja.

Nepal vam sve to pruža, no sigurna sam da će vam i Japetić dati odgovore na mnoga pitanja.

Never Ending Peace And Love. 

“Nije to ko PonteRosso dvje-tri krpe i brže kući.“

 

Poslušajte radio emisiju "Znaš kaj ti bum rekel" Radio Jaske od 23.1.2017. gdje je gostovala Lidija Balija i govorila o putovanju u Nepal. 

Lidija Balija

Nepal (08. - 21.11.2016.)

Objavljeno: 22.12.2016. | Posljednja promjena: 23.03.2021.
Prijavite nepotpune ili netočne informacije

Izvještaji s izleta

Durmitor, izlet povodom 75 godina HPD Jastrebarsko

Durmitor, izlet povodom 75 godina HPD Jastrebarsko

Polako otpuštam energiju prikupljanu tjedan dana na Durmitoru. Želim je zadržati što dulje. Kada su mi planinari koji su uživali u tom kraju opisivali te ljepote nisam si ih mogla dočarati, ali sam im vjerovala i poslušala ih te ih otišla sama doživjeti. Isplatilo se svake sekunde. 

Bojin kuk

Bojin kuk

Odluka da li krenuti u Sloveniju ili potražiti neko domaće odredište za naš društveni izlet u prosincu bila je dvojbena. Situacija oko COVID-a 19 i neizvjesnost koju je zaoštravanje mjera prouzročilo ponukala me da umjesto Vojkove koče i vrha Pleša (1262m) na Nanosu kao i ljubljanskog adventa u povratku ipak planiram izlet na Južnom Velebitu. Svi koji ste bili dio izleta vjerujem da ste pratili prognozu koja nam do petka nije bila naklonjena. Srećom, po ne znam koji put, naša se odlučnost da ne ostanemo kod kuće isplatila.

Vražji prolaz kroz kišu

Vražji prolaz kroz kišu

U 6 ujutro me probudila tutnjava kiše koja je lijevala kao iz kabla i čini se da govori "Kuda vi idete?!". Mi idemo u Vražji prolaz. Vodim Encijane, male planinare i njihove roditelje. Napokon smo nakon godinu i pol uspjeli organizirati izlet autobusom. Iako interes za izlet nije bio prevelik bilo mi je žao otkazati zbog onih koji su se prijavili i željno iščekivali ovaj izlet.

Zavižan - zima 2020.

Zavižan - zima 2020.

Protekli smo vikend proveli na tradicionalnom zimskom izletu na Zavižan. Unatoč lošoj prognozi 15 članova odlučilo se na sve ili ništa. I isplatilo se, jer proveli smo predivna dva dana u ugodnom druženju u prekrasnom ambijentu. Bilo je odlično! Uostalom, može li na Velebitu biti ikako drugačije?

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.