Izvještaji s izleta :: Kamačnik i Bijela Kosa

Pedesetak planinara u nedjelju 16. ožujka ujutro uputilo se iz Jaske u Gorski Kotar. Izlet vlakom nakon više od 20 godina pokazao se kao pun pogodak. Lijepo vrijeme i dobro društvo obilježili su izlet na izvor Kamačnika i uspon na Bijelu Kosu. U nastavku pročitajte izvještaj naše mlade planinarke Sare Vulje.

Kamačnik i Bijela Kosa

16. ožujka 2014. Kamačnik i Bijela Kosa

U nedjelju ujutro mjesto okupljana za većinu planinara bila je željeznička stanica Jastrebarsko. Oko pola 9 krenuli smo vlakom prema Ogulinu. Vožnja vlakom nekolicini je bila vrlo interesantna, jer se vlakom nisu vozili pet, deset, a neki čak i tridesetak godina. U Ogulinu smo presjeli na autobus kojim smo nastavili do Vrbovskog jer vlakom to nije bilo moguće zbog radova na pruzi.

Bio je predivan, sunčan dan i veselili smo se planinarenju po takvom vremenu. Dobili smo kratke upute i preporuke našeg vodiča Dražena da se svi uputimo na Bijelu Kosu, udaljenu 4 sata hoda od željezničke stanice Vrbovsko. Dolaskom do ugostiteljskog objekta Kamačnik, popili smo kavicu uživajući u pogledu na slap, pojeli pokoji sendvič i nešto slatko za energiju.

Pedesetak planinara krenulo je oko podneva uz kanjon Kamačnik, mostićima prelazeći preko njegovog toka. Oduševljeni smo bili bojom vode i njenim šumom na pojedinim dijelovima. Teren nije bio prohodan kako smo očekivali. Priroda je i na ovim prostorima učinila svoje i brojna porušena stabla prepriječila su planinarsku stazu, ali sve prepreke uspješno smo svladavali. Od našeg vodiča dobili smo mnogobrojne korisne savjete vezane za planinarenje, saznali smo ponešto o biljnim vrstama koje smo nalazili putem, pa je stoga uspon bio i edukativnog karaktera.

Došli smo do mosta gdje se put račva prema Bijeloj Kosi i izvoru Kamačnika. Tamo smo napravili zajedničku fotografiju. Na tom dijelu većina nas je započela uspon na vrh Bijele Kose, dok su ostali krenuli prema izvoru.



Uspon je bio prilično zahtjevan zbog dugotrajnog neprekidnog uspona, pa su pojedine grupice odustajale. Grupice su vrlo šaljive. Neki su osvojili svoj vrh na sredini uspona tako što su na tom dijelu popili svoje vrhunsko vino. Mi najuporniji, među kojima su i oni najmlađi, nastavili smo dalje i to sve bržim i bržim tempom. Uvidjeli smo da vremena imamo sve manje i manje.

Oko 16 sati popeli smo se na vrh Bijele Kose (1289 m). Prekrasan pogled, snijeg i vjetar. Bilo je hladno. Požigali smo dnevnike. Dražen se okitio bogatom kolekcijom fotoaparata i ovjekovječio planinare na vrhu. Vremena za povratak nije bilo puno, pa smo se užurbano spuštali istom stazom kojom smo se i popeli kako bi na vrijeme stigli na vlak.

U snijegu smo vidjeli tragove medvjeđih šapa, u lokvi - žablja jaja. Vratili smo se po mraku, neki sa svjetiljkama, neki bez njih. Bilo je i bliskih susreta sa bukvama, lakših nespretnih padova, no na kraju sve je dobro završilo uz puno smijeha.

Posljednji planinari spustili su se oko 19 sati nakon prijeđenih cca 22 kilometra do ugostiteljskog objekta koji je bio i naša polazna točka.

S olakšanjem što smo svi više manje zdravi pristigli, osim lakše ozljede noge jednog planinara, opet malo odmaramo i ispunjeni i zadovoljni, u 19:20 krećemo na željezničku postaju Vrbovsko.

U vlaku je opet bilo veselo. Prepričavanje doživljaja, čula se gromoglasna pjesma, ispijale su se posljednje zalihe domaće kapljice i jabukovo vino. Oko 22 sata došli smo u Jasku. Naš vodič Dražen uz pozdrave, pozvao nas je na buduća druženja i planinarenja.



Zaista, predivno ispunjen dan.

Sara Vulje

Kamačnik i Bijela Kosa (16.03.2014.)

Objavljeno: 19.03.2014. | Posljednja promjena: 25.03.2021.
Prijavite nepotpune ili netočne informacije

Izvještaji s izleta

Durmitor, izlet povodom 75 godina HPD Jastrebarsko

Durmitor, izlet povodom 75 godina HPD Jastrebarsko

Polako otpuštam energiju prikupljanu tjedan dana na Durmitoru. Želim je zadržati što dulje. Kada su mi planinari koji su uživali u tom kraju opisivali te ljepote nisam si ih mogla dočarati, ali sam im vjerovala i poslušala ih te ih otišla sama doživjeti. Isplatilo se svake sekunde. 

Bojin kuk

Bojin kuk

Odluka da li krenuti u Sloveniju ili potražiti neko domaće odredište za naš društveni izlet u prosincu bila je dvojbena. Situacija oko COVID-a 19 i neizvjesnost koju je zaoštravanje mjera prouzročilo ponukala me da umjesto Vojkove koče i vrha Pleša (1262m) na Nanosu kao i ljubljanskog adventa u povratku ipak planiram izlet na Južnom Velebitu. Svi koji ste bili dio izleta vjerujem da ste pratili prognozu koja nam do petka nije bila naklonjena. Srećom, po ne znam koji put, naša se odlučnost da ne ostanemo kod kuće isplatila.

Vražji prolaz kroz kišu

Vražji prolaz kroz kišu

U 6 ujutro me probudila tutnjava kiše koja je lijevala kao iz kabla i čini se da govori "Kuda vi idete?!". Mi idemo u Vražji prolaz. Vodim Encijane, male planinare i njihove roditelje. Napokon smo nakon godinu i pol uspjeli organizirati izlet autobusom. Iako interes za izlet nije bio prevelik bilo mi je žao otkazati zbog onih koji su se prijavili i željno iščekivali ovaj izlet.

Zavižan - zima 2020.

Zavižan - zima 2020.

Protekli smo vikend proveli na tradicionalnom zimskom izletu na Zavižan. Unatoč lošoj prognozi 15 članova odlučilo se na sve ili ništa. I isplatilo se, jer proveli smo predivna dva dana u ugodnom druženju u prekrasnom ambijentu. Bilo je odlično! Uostalom, može li na Velebitu biti ikako drugačije?

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.