Izvještaji s izleta :: Desetoro Jaskanaca na Triglavu

Deset članova HPD Jastrebarsko, za vikend 18. i 19. kolovoza, uspješno se popelo na najviši vrh Slovenije - Triglav. Uspon su započeli kod Kovinarske koče i nakon noćenja u planinarskom domu na Kredarici, u nedjelju oko 9h ujutro stajali su uz Aljažev stolp, poznato sklonište na vrhu Triglava.

Desetoro Jaskanaca na Triglavu

18.08. subota

6 sati ujutro, ekipa u punom sastavu: Nina, Mirna, Maki, Dalibor, Vlado, Jura, Denis, Mario, Nino i moja malenkost. Već napeti k'o puške krećemo put Slovenije. Naš cilj je Triglav. U autu putem se isprepleću razne planinarske, lovačke i sl. priče. Prije samog polaska u planine, treba obavit shoping u Ljubljani, a i kava nije na odmet. Put teče prema planu, sve smo bliže Jesenicama, a naziru se Julijske Alpe, gdje nas čeka i naš trofej! Napokon stižemo u Mojstranu i prelazimo preko Save koja ima bajkovit izgled.

Makadamska cesta nas vodi do Kovinarske koče v Krmi (870m) gdje ostavljamo aute, obavljamo gablec, pripremu i u punoj ratnoj spremi krećemo dolinom Krme. Što više hodamo sve više sliči da idemo putem Mordora, zbog fascinantnih stijena i njihovih vrhova u oblacima.
Prvi veći odmor radimo kod Pastirske kolibe (1700m) gdje nas je dočekalo 20-ak krava, nekoliko ovaca i pastir na nivou. Putem dalje ne manjka ljudi - dolaze iz svih smjerova. Čak ima i Čeha koji u sandalama sa cijelom obitelji idu prema vrhu - kažu: "danas Triglav, a sutra put Jadrana!".

Napokon pred nama i vrh vrijedan divljenja, Triglav. U raznim smjerovima ljudi penju prema gore, odozdo izgledaju kao mravi. Preko sipara svatko svojim tempom hoda stiže pred Kredaricu, današnji cilj je postignut. Na naše iznenađenje dobivamo sobu u potkrovlju sa 12 ležaja, a nas 10!
Raspakiravamo se, obavljamo večeru i uz dogovor odlazimo oko 22 sata na spavanje da svi budemo spremni i odmorni za sutra. Ipak smo danas odradili dugačak put. U snove nas ispračaju Slovenci sa harmonikom pod prozorm i hitovima Lozje Slaka, pa tko ne bi zaspao kao beba... :)

19.08. nedjelja

6 sati ujutro, buđenje i spremanje da krenemo na vrh. Obavljamo doručak, spremamo stvari i pripremamo opremu za uspon. Oko 8 sati krećemo put Triglava, ruta nas vodi preko Malog Triglava. Staza već dobro popunjena sa penjačima koji grabe prema vrhu. Elementi feratte - sajle i klinovi samo čekaju da ukopčamo našu opremu. Prvo veće stajanje nas je čekalo na Malom Triglavu, moramo obaviti i fotkanje.

Oko 10 sati gore navedeni stupili su na najviši vrh Julijskih Alpi, Triglav (2864m), to je to! Dobar osjećaj! Svatko u svom filmu proživljava krajolik, a i sam vrh. Obavljamo fotkanje ispred Aljaževega stolpa i krštenje za najviši osvjeni vrh - "tamburanje" po guzici! Puni dojmova krećemo natrag istim putem do Kredarice, spust prolazi jednako dobro kao i uspon i oko 12 sati smo svi u domu. Gablec, spremanje, fotkanje i krećemo. Preko sipara podno Kredarice, dolinom Krme, netko prije netko kasnije silazimo do Kovinarske koče v Krmi. Još jedan izlet uspješno odrađen.

U večernjim satima stigli u Jasku, puni dojmova i nekih novi planinarskih priča!
Još jednom: Nina, Mirna, Maki, Dalibor, Vlado, Jura, Denis, Mario, Nino, bilo mi je zadovoljstvo penjati Triglav s vama i nadam se ponovnom susretu u istom broju, na nekom novom pothvatu.

Do tada "Helop!" Pozz

Hrvoje Dimnjaković

Triglav (18. - 19.08.2012.)

Objavljeno: 23.08.2012. | Posljednja promjena: 26.03.2021.
Prijavite nepotpune ili netočne informacije

Izvještaji s izleta

Bojin kuk

Bojin kuk

Odluka da li krenuti u Sloveniju ili potražiti neko domaće odredište za naš društveni izlet u prosincu bila je dvojbena. Situacija oko COVID-a 19 i neizvjesnost koju je zaoštravanje mjera prouzročilo ponukala me da umjesto Vojkove koče i vrha Pleša (1262m) na Nanosu kao i ljubljanskog adventa u povratku ipak planiram izlet na Južnom Velebitu. Svi koji ste bili dio izleta vjerujem da ste pratili prognozu koja nam do petka nije bila naklonjena. Srećom, po ne znam koji put, naša se odlučnost da ne ostanemo kod kuće isplatila.

Vražji prolaz kroz kišu

Vražji prolaz kroz kišu

U 6 ujutro me probudila tutnjava kiše koja je lijevala kao iz kabla i čini se da govori "Kuda vi idete?!". Mi idemo u Vražji prolaz. Vodim Encijane, male planinare i njihove roditelje. Napokon smo nakon godinu i pol uspjeli organizirati izlet autobusom. Iako interes za izlet nije bio prevelik bilo mi je žao otkazati zbog onih koji su se prijavili i željno iščekivali ovaj izlet.

Zavižan - zima 2020.

Zavižan - zima 2020.

Protekli smo vikend proveli na tradicionalnom zimskom izletu na Zavižan. Unatoč lošoj prognozi 15 članova odlučilo se na sve ili ništa. I isplatilo se, jer proveli smo predivna dva dana u ugodnom druženju u prekrasnom ambijentu. Bilo je odlično! Uostalom, može li na Velebitu biti ikako drugačije?

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.

Zavižan - zima 2019.

Zavižan - zima 2019.

Pravi je gušt zimski uspon na Zavižan. Svaki me puta razveseli što baš svi, bez obzira na vremenske uvjete ili smjer uspona, jedva čekamo taj izlet. Ove je godine organizirana poprečna tura od Gornje Klade preko Jezera na Krasno. Vrijeme je bilo idealno. Pravi Velebitski koktel. Nisu nam trebale krplje. Uspon je trajao nekoliko puta po 2,5h :) Silazak nešto manje. Putem smo stali na par rakija-gemišt-sok pauza, kako to već treba biti. Muškarci su u svemu parirali ženama, iako im nije bilo lako.