Izvještaji s izleta :: Pravac Sveto brdo

Nakon što sam, prateći vremenske prognoze, skoro odustao od dvodnevnog pohoda u južni Velebit ipak sam bio među sedmero koje se u subotu ujutro iz Jaske uputilo prema jugu. Za nedjelju je najavljivano nešto što nikako nije bilo preporučljivo za ćudljivi Velebit i penjanje na Sveto Brdo. Što se proljetne vremenske prognoze tiče konačno sam shvatio da je ona sama prevrtljiva koliko i proljetno vrijeme.

Ukratko, sve je stvar sreće ili kršćanski rečeno Božje providnosti. Mija, Miljenko, Bernard i ja iz Jaske a iz Zagreba su nam se pridružili Mario, Slavica i Ranko.

Naš vozač dr. Bernard, vođen svetim vozačkim pravilom o idealnoj brzini i maksimalnoj sigurnosti za manje od tri sata, dopeljao nas je do Selina. Tamo smo se sastali sa ekipom iz Zadra: Tamarom, Šimom, Barbarom, Huanitom i Elvisom i našim jaskanskim tigrom Nunom Velebitom i njegovom boljom polovicom.

Što se poznavanja Velebita tiče ja sam zasigurno bio u najvećem zaostatku od svih članova ekipe. Za mene je ona bila, a možda će i ostati, prostor gdje su "vile, vuci i hajduci".

Za prvi dan je predviđena "lagana" šetnjica od nekih 7-8 sati kroz Malu Paklenicu, Orljaču do Libinja i natrag u bazu u Seline. Planinari vole pričati o opremi, cipelama, markama a glavna tema toga dana bio je naš Miljenko i njegove nove gojze marke Zamberlan. Zaključili smo da su toliko dobre i multifunkcionalne da mogu poslužiti i kao skijaške pancerice. Ja sa svojim osrednjim "Alpina" cipelama nisam imao ništa mudro pridodati toj temi.

Onih sedam sati na kraju se pretvorilo deset. Tek sam na povratku, kad se već smrkavalo, shvatio ozbiljnost šale koja je ponavljana tijekom dana: tko s tigrovima krene u Velebit obavezno u ruksaku mora imati i lampu. Naravno ja je nisam imao pa sam se prezadnjim atomima snage žurio prema automobilima. Oni koji su stizali kasnije svjetlili su kao ivanjske krijesnice s lampom na glavi. Ni umor, ni kasni sati, ni katastrofa vatrenih u Gruziji nisu omeli našeg barba Šimu da zakuri vatricu i ispeče roštilj. Uzgred, nedavno sam od Hogara Strašnoga (Lovreka) čuo da, čini mi se baš Gruzijci, za roštilj kažu "hrvace", navodno po Hrvatima koji roštiljaju najviše na svijetu. I vino se točilo i grlo se močilo, sve nekako planinarski disciplinirano, valjda s mislima na sutrašnji nastavak velebitske anabaze. Ostalo je više od polovice donešenog. I tortu smo u slast pojeli, jer je naša Zadranka Barbara slavila rođendan. Nismo puno pitali koji (vele da se žene to ne pita, nemam pojma zašto) a nismo puno ni čestitali jer je rođendan tek za dva dana a kažu da nije prikladno rođendan čestitati ranije. Tu ima i logike, pogotovu ako se s tigrovima upustiš u istraživanja velebitskih bespuća. 

Sutradan nam se društvo malo smanjilo. Od subotnjih 14 ostalo nas je 8 jer su se Zadrani vraćali doma. Netko zbog slabijih ili tijesnih cipela, neki zbog raznih obiteljskih razloga. Svakako treba spomenuti Elvisa koji je, usprkos problemima sa zglobovima hrabro krenuo i "odradio" teških deset sati. Sve je stvar volje, kapa dolje, majstore!

Nuno je drugi dan ostao bez Nine: Nuno+Nina=Nuna, tu formulu smislio je Šime dok smo plazili po Orljači.

Krenuli smo autima do Libinja. Za nedjelju je naravno predviđen laganiji i kraći program. Ja sam svojima doma javio da ćemo hodati nekih 5-6 sati i da smo nazad u Libinju oko tri popodne. Opet sam ispao naivan jer je današnja hodnja iznosila ravno osam sati. Popeli smo se na Vlaški grad, skoknuli i do Svetog Brda. Svetima su obično nazivani najviši visovi nekog gorja pa ako je onda često u oblacima i magli, a naš svetac to jest, to je samo razlog više da zadobije mitsko značenje. Usput sam od doktora čuo da se među ličkim svijetom priča kako su naši vrli komunisti nakon rata skrnavili svetost Svetog brda. Navodno im nije odgovaralo da upravo taj vrh s takvim nazivom bude najviša točka Velebita pa su ga skratili za nekoliko metara. Bio sam skroz skeptičan prema tim pričama dok nisam došao do vrha. Kao povjesničar sa skromnim znanjem arheologije zaključio sam da je vrh najvjerojatnije bio predmet "poljepšavanja". Koji su razlozi vodili te koji su dirali u njegovu svetost koja je parala samo nebo, samo oni znaju, ako znaju. Uvjek su mogli reći, ako su uopće imali potrebu nekome se opravdavati, da to rade za postavljanje nekakvog releja ili nekog uređaja za kontrolu leta i sl. U svakom slučaju zbunjen i smrznut napustio sam Sveto Brdo uz misao o nevjerojatnim mogućnostima ljudske gluposti. Puhao je snažan vjetar koji je iz minute u minutu mjenjao ugođaj. Povremeno bi nestajalo magle i oblaka pa smo mogli vidjeti dobar dio Like i more s druge strane. Ponosni i zadovoljni što smo došli do vrha i doživjeli njegovu veličanstvenu prevrtljivost krenuli smo nazad.

Povratak je trajao duže i napornije nego što smo predviđali i očekivali. Naše dvije dame, Mija i Slavica dobro su se držale i vjerojatno su one doprinosile tome da mi muškarci teško priznamo napor i teškoće pri kraju putovanja. Šalili smo se što nam je ovo sve trebalo, zar nismo mogli raditi ovo i ono a ne se ovako mučiti. Netko je spomenuo onu majku koja rodi dva sina; jedan pametan a drugi planinar. Ne znam samo može li sina u poslovici zamjeniti kćer ili će ženski planinarski svijet morati pričekati na prikladniju poslovicu. Natječaj je otvoren.

Ivo Karača

Paklenica (26. - 27.03.2011.)

Objavljeno: 02.04.2011. 05:47 | Posljednja promjena: 26.03.2021. 19:54
Prijavite nepotpune ili netočne informacije
Vaši komentari

Bojin kuk

Bojin kuk

Odluka da li krenuti u Sloveniju ili potražiti neko domaće odredište za naš društveni izlet u prosincu bila je dvojbena. Situacija oko COVID-a 19 i neizvjesnost koju je zaoštravanje mjera prouzročilo ponukala me da umjesto Vojkove koče i vrha Pleša (1262m) na Nanosu kao i ljubljanskog adventa u povratku ipak planiram izlet na Južnom Velebitu. Svi koji ste bili dio izleta vjerujem da ste pratili prognozu koja nam do petka nije bila naklonjena. Srećom, po ne znam koji put, naša se odlučnost da ne ostanemo kod kuće isplatila.

Vražji prolaz kroz kišu

Vražji prolaz kroz kišu

U 6 ujutro me probudila tutnjava kiše koja je lijevala kao iz kabla i čini se da govori "Kuda vi idete?!". Mi idemo u Vražji prolaz. Vodim Encijane, male planinare i njihove roditelje. Napokon smo nakon godinu i pol uspjeli organizirati izlet autobusom. Iako interes za izlet nije bio prevelik bilo mi je žao otkazati zbog onih koji su se prijavili i željno iščekivali ovaj izlet.

Zavižan - zima 2020.

Zavižan - zima 2020.

Protekli smo vikend proveli na tradicionalnom zimskom izletu na Zavižan. Unatoč lošoj prognozi 15 članova odlučilo se na sve ili ništa. I isplatilo se, jer proveli smo predivna dva dana u ugodnom druženju u prekrasnom ambijentu. Bilo je odlično! Uostalom, može li na Velebitu biti ikako drugačije?

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.

Zavižan - zima 2019.

Zavižan - zima 2019.

Pravi je gušt zimski uspon na Zavižan. Svaki me puta razveseli što baš svi, bez obzira na vremenske uvjete ili smjer uspona, jedva čekamo taj izlet. Ove je godine organizirana poprečna tura od Gornje Klade preko Jezera na Krasno. Vrijeme je bilo idealno. Pravi Velebitski koktel. Nisu nam trebale krplje. Uspon je trajao nekoliko puta po 2,5h :) Silazak nešto manje. Putem smo stali na par rakija-gemišt-sok pauza, kako to već treba biti. Muškarci su u svemu parirali ženama, iako im nije bilo lako.

Nova godina - nove odluke (Cesargradska gora)

Nova godina - nove odluke (Cesargradska gora)

Prvi izlet HPD Jastrebarsko ove godine bio je 13. siječnja na Cesargradsku goru u Zagorju s posjetom Kumrovcu. Dojmove sa svog prvog izleta te kako novogodišnje odluke mogu biti dobre prenosi vam "friška" planinarka Sanja Ravenščak.

Rakov Škocjan i Postojnska jama

Rakov Škocjan i Postojnska jama

Da za dobro rapoloženje i zanimljivo provedeni dan nije potrebno mnogo pokazalo nam je i prošlo Štefanje. Posljednji izlet HPD-a Jastrebarsko za 2018. godinu odlučili smo organizirati u susjednoj Sloveniji. Koliko mala, toliko i raznolika ovoga puta ponudila nam je izuzetno lijepe prirodne fenomene narodnog parka Rakov Škocjan i susjedne Postojnske jame. Ako Vas put nanese od Ljubljane prema Kopru, svakako posjetite ovaj narodni park izuzetno dobro prometno povezan, u neposrednoj blizini autoceste i sa nekoliko vrlo interesantnih atrakcija. Ovoga nam puta Jasminka Kišić opisuje svoj doživljaj izleta.

Austrija: Bischofshofen - Bad Gastein - Werfen

Austrija: Bischofshofen - Bad Gastein - Werfen

Koji uvod napraviti i što reći? Gledam izvještaje s ostalih izleta HPD-a Jastrebarsko i pokušavam dobiti inspiraciju da na najbolji način opišem svoj prvi izlet sa članovima spomenutog planinarskog društva. Dakle, prije par mjeseci suprug me obavijestio da smo postali članovi HPD Jastrebarsko, te da idemo malo do Austrije, tamo negdje u šestom mjesecu.

100 djece i roditelja na Zavižanu

100 djece i roditelja na Zavižanu

Nedjelja, 20. svibnja 2018. je dan koji će Hrvatsko planinarsko društvo Jastrebarsko dugo pamtiti. Rekordan broj planinara krenuo je na dva izleta. Jedan autobus prema Delnicama i okolnim vrhovima, a dva puna autobusa djece i roditelja na sjeverni Velebit.

Zimski uspon na Zavižan, 2018.

Zimski uspon na Zavižan, 2018.

Dogode se određeni trenuci u našim životima na koje nismo u mogućnosti utjecati i u kojima nam ni vlastito znanje, iskustvo pa ni hrabrost ne mogu biti od pomoći. Situacije u kojima se oslanjamo na ljude koji u tom trenu mogu i znaju bolje i više od nas. Sretni smo kada takve ljude imamo uz sebe.

Slovenija - Julijske Alpe, Mala Tičarica i Komna, 2.7.2017.

Slovenija - Julijske Alpe, Mala Tičarica i Komna, 2.7.2017.

Samo se mazohisti i planinari mogu probuditi tako rano, da bi prije svitanja, u 4 ujutro krenuli na izlet.

Do parkirališta kod Koče pri Savici (653 m), stigli smo za cca 3 sata, nepun sat ranije nego je bilo planirano. Uz to smo imali vremena i za kratak predah na odmorištu s kojeg se, okupan prvim jutarnjim suncem, lijepo vidio Triglav (2864 mnv), ponos Julijskih Alpa.