Izvještaji s izleta :: Samarske stijene i Bjelolasica (kontra sotto voce)

Jednom se ne prijaviš među prvima ili na vrijeme i skoro ostaneš bez mjesta u autobusu za Samarske stijene. Sva sreća da naš pouzdani prijevoznik "Autransport" iz Karlovca ima dovoljno autobusa i s kojim mjestom više za one koji se pojave zadnji dan. Meštar od prometala Zvonko brzo je reagirao i uredio da nas 40 krene u nedjelju ujutro prema Gorskom Kotaru.

Uvjeti nisu obećavajući jer nas je skoro cijelo vrijeme pratila kiša. Izgleda da su nam vremenske prognoze pouzdane i da mi dovoljno vjerujemo u njih da se nismo dali smesti. Možda je i ta naša vjera da će kiša ipak prestati odagnala oblake i kao po dogovoru, uskoro po izlasku iz autobusa kiša se umorila i prestala nas uznemiravati. Razdvojili smo se na dvije skupine, manji broj je otišao prema Bjelolasici a većina prema glavnom odredištu Samarskim stijenama.

Našim Okićancima, koje je trebao pratiti Zvonko, otpala je varijanta odlaska do Nadine vikendice gdje su prije nekoliko dana dostavljene svježe namirnice svake vrste. Oni su se žalili da nisu sa sobom uzeli dovoljno hrane za taj dan jer su računali na zalihe u vikendici, mi drugi smo se šalili da onda imaju dovoljno, baš koliko treba za taj dan, znajući za popunjenost njihovih putnih strožaka svim mogućim slanim i slatkim delicijama.

Naš vodič Dražen nam je, detaljno kao i uvijek, objasnio tehnike spuštanja "i gor i dol" pa smo uglavnom svi shvatili da je uvijek bolje stijenu i strminu gledati ravno u oči a ne okratati im leđa. Jedna natučena ruka našeg Franje vjerujem da nije posljedica nepoštivanja ovih jasnih pravila, nego neke druge više sile. Uglavnom, što je dan više odmicao vrijeme je bilo sve ugodnije i ljepše pa je to utjecalo i na dobro raspoloženje u našoj skupini. Vjerujem da ni u odjelu za Bjelolasicu nije bilo ništa lošije, oni su imali doktora a njegova zaliha viceva još nije iscrpljena. "Moja muž i tvoja muž" uvijek pali.

Obišli smo skoro sve Samarske stijene, odmarali kod Ratkova skloništa i na još ponekom zgodnom mjestu. Pojeli usput i Zdenkine kolače od mrkve, bar oni koji su se zatekli tu u vrijeme otvaranja kutija s kolačima. Moji Zdenčaki, pardon i Klinčaselci, neovisno o spolnoj i rodnoj opredjeljenosti, bili su ugodno iznenađeni da se od mrkve mogu napraviti tako ukusne slastice. Već sutradan sve zainteresirane Klinčaselke imale su recept za taj kolač pa jedva čekam glas o rezultatima njihovih pokušaja.

Svi smo se uspješno i sretno spustili sa Samarskih stijena i došli do autobusa. Iako je ostao sam ni našem vozaču nije bilo dosadno jer je vidio i medvjeda, ipak su to šume Gorskog Kotara. Na Matića poljani, kod spomenika smrznutim partizanima spojili smo se s našom ekipom s Bjelolasice i krenuli smo za Jasku. Svratili smo usput "na kavu" u Planinarski dom Bijele stijene u Tuku kod Radojke.

Popodnevnu kavu planinari baš i ne piju pa je sva sreća da ima i piva a uz njega je lakše glasove složiti u neku pjesmu. Pokazana je nevjerojatna volja za pjevanjem a o vo je jedan od onih izleta na kojem se grlo nije štedjelo. Fali tu još usklađenosti pa ako se ostvari Jurina ideja i prijedlog koji stalno ponavlja, da se osnuje pjevačka sekcija pri društvu, uskoro bi i na tom polju postigli zunačajni napredak. "Glasnost" i volja nisu u pitanju, traži se malo suzdržanosti u dinamici i izrazu, što je naše objašnjenje za izraz "sotto voce" ili ispod glasa. Juro već nekoliko puta pokušava naučiti zainteresirane jednu lijepu pjesmu, dobru za trening pjevanja "sotto voce" i "a capella". On mi je proslijedio tekst pjesme a ja ju prilažem ovom izvještaju s nadom da će ju većina moći otpjevati na nekom narednom izletu.

 

BELA ROŽA

Snočka sam ti stiha rekel

da si moja roža bela

Oči su ti se bliščale

vu njima si ogenj mela.

 

Onda sam te štel zagrlit

al se grlit nisi dala.

Štel bi znati kaj bi reči

lepa moja roža bela

 

Premisli si bela roža

pak mi onda reči stiha

Njihal te bum na rukami

kakti veter rože njiha.

Ivo Karača

Samarske stijene i Bjelolasica (12.05.2013.)

Objavljeno: 14.05.2013. | Posljednja promjena: 26.03.2021.
Prijavite nepotpune ili netočne informacije

Izvještaji s izleta

Bojin kuk

Bojin kuk

Odluka da li krenuti u Sloveniju ili potražiti neko domaće odredište za naš društveni izlet u prosincu bila je dvojbena. Situacija oko COVID-a 19 i neizvjesnost koju je zaoštravanje mjera prouzročilo ponukala me da umjesto Vojkove koče i vrha Pleša (1262m) na Nanosu kao i ljubljanskog adventa u povratku ipak planiram izlet na Južnom Velebitu. Svi koji ste bili dio izleta vjerujem da ste pratili prognozu koja nam do petka nije bila naklonjena. Srećom, po ne znam koji put, naša se odlučnost da ne ostanemo kod kuće isplatila.

Vražji prolaz kroz kišu

Vražji prolaz kroz kišu

U 6 ujutro me probudila tutnjava kiše koja je lijevala kao iz kabla i čini se da govori "Kuda vi idete?!". Mi idemo u Vražji prolaz. Vodim Encijane, male planinare i njihove roditelje. Napokon smo nakon godinu i pol uspjeli organizirati izlet autobusom. Iako interes za izlet nije bio prevelik bilo mi je žao otkazati zbog onih koji su se prijavili i željno iščekivali ovaj izlet.

Zavižan - zima 2020.

Zavižan - zima 2020.

Protekli smo vikend proveli na tradicionalnom zimskom izletu na Zavižan. Unatoč lošoj prognozi 15 članova odlučilo se na sve ili ništa. I isplatilo se, jer proveli smo predivna dva dana u ugodnom druženju u prekrasnom ambijentu. Bilo je odlično! Uostalom, može li na Velebitu biti ikako drugačije?

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.

Zavižan - zima 2019.

Zavižan - zima 2019.

Pravi je gušt zimski uspon na Zavižan. Svaki me puta razveseli što baš svi, bez obzira na vremenske uvjete ili smjer uspona, jedva čekamo taj izlet. Ove je godine organizirana poprečna tura od Gornje Klade preko Jezera na Krasno. Vrijeme je bilo idealno. Pravi Velebitski koktel. Nisu nam trebale krplje. Uspon je trajao nekoliko puta po 2,5h :) Silazak nešto manje. Putem smo stali na par rakija-gemišt-sok pauza, kako to već treba biti. Muškarci su u svemu parirali ženama, iako im nije bilo lako.