Izvještaji s izleta :: Naša četvorka na vrhu Austrije

Četvorica članova našeg društva Ivan Adžija, Stjepan Volarić, Ivan Maleković i Dražen Lovreček u subotu 25. kolovoza popeli su se na najviši vrh Austrije, 3798 metara visok Grossglockner.

Naša četvorka na vrhu Austrije

U petak, 24.8.2012. krenuli smo na najviši vrh Austrije. Put nas vodi do mjesta Heiligenblut odakle je za dobra vremena lijep pogled na naš cilj. Uspon smo odlučili izvesti preko mjesta Kals. Pješački uspon započinjemo sa parkirališta nedaleko planinarskog doma Lucknerhaus (1920 m) u nacionalnom parku Hohe tauern. Noćenje je rezervirano u Stüdlhütte (2802 m), kamo smo stigli u večernjim satima. Drugi dan ustali smo u 4,30 sati i po mraku krenuli preko ledenjaka i stijena do Erzherzog-Johann-hütte (3454 m) gdje smo odmorili, ostavili dio stvari i spremili se za uspon na vrh. Vrijeme nije bilo idealno zbog oblaka koji su zaklanjali poglede prema okolnim vrhovima. Vrh Grossglocknera dosegli smo oko 13 sati, te nakon čestitanja na uspjehu i fotografiranja spustili se do platoa Adlersruhe gdje smo prenoćili. Nedugo nakon dolaska u dom počelo je kišiti, a ubrzo iza toga i padati snijeg.

Naredno jutro nije mnogo obećavalo, kišilo je, a vidljivost je bila slaba, tako da smo odustali od silaska preko grebena prema Salmhütte i spustili se istom stazom.

Dražen Lovreček
Objavljeno: 30.08.2012. | Posljednja promjena: 30.08.2012.
Prijavite nepotpune ili netočne informacije

Izvještaji s izleta

Bojin kuk

Bojin kuk

Odluka da li krenuti u Sloveniju ili potražiti neko domaće odredište za naš društveni izlet u prosincu bila je dvojbena. Situacija oko COVID-a 19 i neizvjesnost koju je zaoštravanje mjera prouzročilo ponukala me da umjesto Vojkove koče i vrha Pleša (1262m) na Nanosu kao i ljubljanskog adventa u povratku ipak planiram izlet na Južnom Velebitu. Svi koji ste bili dio izleta vjerujem da ste pratili prognozu koja nam do petka nije bila naklonjena. Srećom, po ne znam koji put, naša se odlučnost da ne ostanemo kod kuće isplatila.

Vražji prolaz kroz kišu

Vražji prolaz kroz kišu

U 6 ujutro me probudila tutnjava kiše koja je lijevala kao iz kabla i čini se da govori "Kuda vi idete?!". Mi idemo u Vražji prolaz. Vodim Encijane, male planinare i njihove roditelje. Napokon smo nakon godinu i pol uspjeli organizirati izlet autobusom. Iako interes za izlet nije bio prevelik bilo mi je žao otkazati zbog onih koji su se prijavili i željno iščekivali ovaj izlet.

Zavižan - zima 2020.

Zavižan - zima 2020.

Protekli smo vikend proveli na tradicionalnom zimskom izletu na Zavižan. Unatoč lošoj prognozi 15 članova odlučilo se na sve ili ništa. I isplatilo se, jer proveli smo predivna dva dana u ugodnom druženju u prekrasnom ambijentu. Bilo je odlično! Uostalom, može li na Velebitu biti ikako drugačije?

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.

Zavižan - zima 2019.

Zavižan - zima 2019.

Pravi je gušt zimski uspon na Zavižan. Svaki me puta razveseli što baš svi, bez obzira na vremenske uvjete ili smjer uspona, jedva čekamo taj izlet. Ove je godine organizirana poprečna tura od Gornje Klade preko Jezera na Krasno. Vrijeme je bilo idealno. Pravi Velebitski koktel. Nisu nam trebale krplje. Uspon je trajao nekoliko puta po 2,5h :) Silazak nešto manje. Putem smo stali na par rakija-gemišt-sok pauza, kako to već treba biti. Muškarci su u svemu parirali ženama, iako im nije bilo lako.