Izvještaji s izleta :: "Ja sam sretan" - Mljet, Korčula i Pelješac

"Ja sam sretan" - Mljet, Korčula i Pelješac

"Ja sam sretan" je Rankova rečenica koja je obilježila izlet na Mljet, Korčulu i Pelješac.

Tri vesela kombija krenula su u petak u 22 sata iz Jaske prema Mljetu na tradicionalne Dane hrvatskih planinara. Uz zajedničko stajanje pri famoznoj Macoli, lagano drijemanje i poneki hrk te nezaustavljivo klafranje u prvom redu kombija, pred zoru smo se dokotrljali do trajektne luke Prapratno na Pelješcu. Tamo je već bila formirana kolona raspjevanih planinara koji su nestrpljivo čekali prvi jutarnji trajekt koji će ih prebaciti na Mljet. Svu našu opremu i ruksake smo ekspresno potrpali u jedan kombi, a druga dva smo ostavili da se odmaraju u Prapratnom.

Naš cilj je Babino Polje, jedno od najstarijih naselja na otoku. Uske uličice, po kojima su se autobusi i kombiji jedva provlačili, začuđena lica otočana sa izrazom lica koja pitaju "koji su sad ovi"?! Na Mljetu nije bilo puno oznaka i putokaza – no s druge strane, nekolicina nas je nedavno u planinarskoj školi savladala orijentaciju i snalaženje po kartama – stoga nemamo problema, baš kao ni ostali sudionici mljetskih Dana planinara. Uz brzinsko slaganje šatora i nekoliko zalogaja krećemo prema Velikom Gradu, najvišem vrhu Mljeta. Uspon je genijalan! Ako često ne hodate u ogromnim grupama, a volite ljude više nego brzinu i prirodu, onda je ovo melem za vašu dušu! Totalno različiti ljudi, s različitim pričama i različitim brzinama hodanja. Svi smo bili praćeni simpatičnim mljetskim vodičima. Svatko od nas 27 imao je priliku popričati sa planinarima iz drugih društava, primijetiti radosne osmijehe i poneke staklene oči. Volim pamtiti "prvi put" doživljaje - osim što sam "prvi put" na Mljetu, čula sam i hrpu "prvi put" zanimljivih priča... na Velikom Gradu sam prvi put kušala rakiju od korijena encijana – genijalno! I da, nikad do sad nisam bila na Danu planinara, što je apsolutni promašaj. Spust ko spust, ubije one s problematičnim koljenima i zglobovima i natjera vas da maštate o pivi! Igor nas je sve, čak i zadrte nepivopije, natjerao da što zornije zamišljamo kako ispijamo ledenu pivu! Sunce je pržilo sa svih strana i hlad je bio čista utopija. Zbuksali smo se u prvoj birtiji, pardon - drugoj, jer prva je bila krcata. Kada smo se vratili u kamp, Dražen se pobrinuo da ne budemo gladni i 27 porcija graha nas je čekalo ispred šatora. Zabavljač večeri je bio Čiro Gašparac – totalni pogodak. Neki su "spavali", neki tulumarili i čagali – ovisno o preferencijama. Planinarski tulum potrajao je do jutra!

Tek što smo malo sklopili oko, ide se dalje u obilazak otoka... U rane jutarnje sate Dražen i Igor su već uspjeli organizirati prijevoz autobusom PD Dubovca do nacionalnog parka udaljenog tridesetak kilometara. Nacionalni park Mljet je najstariji nacionalni park na Jadranu, a njegova slano-slatka jezera jedinstveni su biser prirode. Najhrabriji su se okupali u Velikom jezeru, dok su neki šetali, razgovarali, neki čilali ili jednostavno samo uživali u ljepotama nedirnute prirode. Poslije podne smo se vratili u kamp, popakirali šatore i krenuli put Pelješca. Na kratko smo se zaustavili u Stonu, razgledali njegove stare zidine i popili kavicu. Naravno, usput smo degustirali i glasoviti Dingač, koji se uzgaja na južnim obroncima do kojih vodi slikoviti tunel.

Sljedeći dan je bio pred nama uspon na najviši vrh Pelješca - Sv. Ilija (961 m). Nekako smo svi bili euforični oko tog impozantnog vrha, čak smo i rano otišli na spavanje. Po rano jutarnjim pričama se dalo zaključiti da je i tu noć bilo neumornih hrkača. Ko rano rani – Svetog Iliju grabi! Da, bome smo se nagrabili! Bilo je prekrasno. Pred nama su otvarali nenadmašni vidici prema Mljetu, Hvaru, Braču, Korčuli, Lastovu, Biokovu... Spontano posloženi u nekoliko grupa, svi zajedno smo se našli na vrhu, koji je – "must do" svakog planinara! Pogled na sve strane, čisto savršenstvo zbog kojeg se isplati protegnuti noge. Spust nije bio prestrašan. Sunce je žestoko pripeklo, svi smo se mazali sa 20+ faktorima, nosili duge rukave i kape te nije bilo pretjerano izgorijelih. U Orebiću smo napokon sjeli na pivu – naravno! Popodne je svako provodio svoje gušteve - neki su se pacali na plaži, dok su drugi pacali meso za noćni roštilj. Navečer smo se rasporedili u par grupa - šetnjica gradom, roštiljanje, čašica - dvije razgovora – što god! Bilo je zabavno!

U utorak ujutro, na Praznik rada, smo se zaputili prema Korčuli i njenom najatraktivnijem (ne i najvišem) vrhu Komu (508m). Uspon, ali i osobito brzi spust ima dodirnih točaka sa nekim džunglastim uspono-spusitima. Ako još niste bili, a planirate ići, savjetujem Vam da brzohodački ispred sebe postavite fotić na snimanje, a kasnije u pozadinu spota montirate neku žestoku glazbu - apsolutno savršenstvo. Nama je prekasno palo na pamet i neki od nas još uvijek žale za tim. Poslije silaska s vrha još smo imali sat vremena do polaska trajekta za Korčulanske uživancije što smo odlično iskoristili razgledavajući staru jezgru grada. Vožnja prema rodnom kraju je bila urnebesna! Obogaćeni za desetke litara plemenitog pelješkog vina, usput smo spriječili nekoliko požara, vozili se bez svijetla... u svakom slučaju, izlet za ponoviti!

Sunčana Pasecky
Objavljeno: 07.05.2012. | Posljednja promjena: 28.03.2024.
Prijavite nepotpune ili netočne informacije

Izvještaji s izleta

Bojin kuk

Bojin kuk

Odluka da li krenuti u Sloveniju ili potražiti neko domaće odredište za naš društveni izlet u prosincu bila je dvojbena. Situacija oko COVID-a 19 i neizvjesnost koju je zaoštravanje mjera prouzročilo ponukala me da umjesto Vojkove koče i vrha Pleša (1262m) na Nanosu kao i ljubljanskog adventa u povratku ipak planiram izlet na Južnom Velebitu. Svi koji ste bili dio izleta vjerujem da ste pratili prognozu koja nam do petka nije bila naklonjena. Srećom, po ne znam koji put, naša se odlučnost da ne ostanemo kod kuće isplatila.

Vražji prolaz kroz kišu

Vražji prolaz kroz kišu

U 6 ujutro me probudila tutnjava kiše koja je lijevala kao iz kabla i čini se da govori "Kuda vi idete?!". Mi idemo u Vražji prolaz. Vodim Encijane, male planinare i njihove roditelje. Napokon smo nakon godinu i pol uspjeli organizirati izlet autobusom. Iako interes za izlet nije bio prevelik bilo mi je žao otkazati zbog onih koji su se prijavili i željno iščekivali ovaj izlet.

Zavižan - zima 2020.

Zavižan - zima 2020.

Protekli smo vikend proveli na tradicionalnom zimskom izletu na Zavižan. Unatoč lošoj prognozi 15 članova odlučilo se na sve ili ništa. I isplatilo se, jer proveli smo predivna dva dana u ugodnom druženju u prekrasnom ambijentu. Bilo je odlično! Uostalom, može li na Velebitu biti ikako drugačije?

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.

Zavižan - zima 2019.

Zavižan - zima 2019.

Pravi je gušt zimski uspon na Zavižan. Svaki me puta razveseli što baš svi, bez obzira na vremenske uvjete ili smjer uspona, jedva čekamo taj izlet. Ove je godine organizirana poprečna tura od Gornje Klade preko Jezera na Krasno. Vrijeme je bilo idealno. Pravi Velebitski koktel. Nisu nam trebale krplje. Uspon je trajao nekoliko puta po 2,5h :) Silazak nešto manje. Putem smo stali na par rakija-gemišt-sok pauza, kako to već treba biti. Muškarci su u svemu parirali ženama, iako im nije bilo lako.