Izvještaji s izleta :: Velebitski planinarski put

Kako bi bilo provesti osam punih dana u dobrom društvu na planini? I to ne bilo kojoj. Na najdužoj planini u Lijepoj našoj - prekrasnom Velebitu. Naši dečki (na žalost, cure su odustale) su to iskusili, obišli mnoge vrhove od Vučjaka do Svetog Brda, a njihove doživljaje opisuje Mario Fabek jedan od sudionika ovog nezaboravnog pothvata.

Velebitski planinarski put

(18. - 25. lipnja 2011.)

Obilaznici : Miljenko Lacković, Bernard Wagner, Stjepan Volarić, Roland Vučinić, Denis Uremović i Mario Fabek

Vozač : Nikola Lacković 

 

18.06.2011.

Vrijeme : oblačno i puše lagani vjetar. Jutro je (5 sati) šestorica odvažnih nalazi se u kombiju (DVD Jastrebarsko). Vozimo se prema mjestu našeg polaska, a to je Zavižan do kojeg stižemo nešto prije 8 sati.

ZavižanKako je na Zavižanu uvijek prekrasno logično je da ovdje susrećemo nekoliko grupica planinara koji su noćili. Pozdravljamo sa domaćinom Antom. Nervozica je lagano prisutna. Pogledi nam biježe put oblačnog neba - dobro je, ne pada, ma i da pada mi idemo.

Bilo bi nepristojno, a da se ne zahvalimo na štrudli od trešanja i kolaču od šljiva našim dragim ženicama Dubravki i Marini. 

U 8:20 krećemo Premužićevom stazom (planinarski autoput) prema planinarskom domu na Alanu. Ruksaci nam teže cca 20-25 kg, no kada ste na Velebitu zaboravite na sve i ništa nije teško. Riječ po riječ eto nas na križanju za GROMOVAČU (10:00). Na vrhu se ne zadržavamo previše. Obavljamo fotkanje, lupamo žigove i gibamo  put Rossijevog skloništa.

Polako se počinju nazirati prve zrake sunca i eto nas u skloništu gdje malo odmaramo i družimo se sa grupom planinara iz Slovenije. I dok šprehamo sa slovencima Bernard i Denis već silaze sa PASARIĆEVA KUKA. Uskoro će podne, a mi laganim hodom odlazimo dalje i tek što smo se rashodali nalazimo se na odvojku za CRIKVENU (12:15).

Nakon pauze ruksak na pleća (13:00) i put pod noge. Prva stanica je KRAJAČEV KUK. Iako taj vrh nije u VPP-u odlučili smo ga posjetiti samim time što je Ivan Krajač, po kome je vrh dobio ime, jedan dio svog života proveo u Jaski, a i povijest nam to nalaže s obzirom na njegov veliki doprinos Hrvatskom planinarstvu.

AlanI da ne duljim. Miljenko je zapet ko puška (14:35) pa krećemo dalje, prolazimo raskrižje za SERAVSKI vrh i u 17:00 eto nas kod tete IRENE, naše domaćice u planinarskoj kući ALAN. Nije potrebno opisivat nikome, a posebno ne planinarima što znači pojesti topli grah i popit jedno pivo možda dva možda tri... i haj.

Štef nam je malko bubani, ali živimo u nadi da će do jutra sve biti ok. Sve u svemu prekrasno odrađen dan. O ljepotama ne mogu pričat to morate doživjeti sami.

 

19.06.2011.

Buđenje smo dogovorili rano. Pola pet je, a mi spremni. Štef dalje ne može. Opraštamo se, on ostaje čekati prijevoz, a mi po oblačnom vremenu tri koraka ispred kiše u mislima sa Štefom počinjemo odrađivat plan za danas. Pravac KUGINA KUĆA.

Kiša lagano rominja, mi hodamo po prekrasnoj primorskoj strani prema planinarskom skloništu OGRAĐENICA. U 9:30 nalazimo se u skloništu. Naložili smo vatru, sušimo se i čekamo da stane kiša. Naše su misli usmjerene prema obližnjoj ŠATORINI.

Šatorina Na ŠATORINI smo u 15:10. Spuštamo se ka KUGINOJ KUĆI. Hodamo makadamskom cestom prema našem današnjem cilju. U jednom trenutku Bernard čuje auto. Mislili smo da mu se pričinilo kad gle, tamo dolje lijevo, iza bukve vidim žuti «planinarski Kangoo». Odmah smo znali da je to naš Nuno (dobri duh Velebita) i njegova bolja polovica Nina. Od izvora gdje smo se sreli pa do Kugine ima još 15 min hoda.

U KUGINOJ KUĆI (17:15) dočekuje nas ljubazni domaćin Željko. U ponudi ima naravno grah s kobasicom, vino iz Jastrebarskog (opa.), velebitsku pivu itd.

Ovdje treba napomenuti da su tu noć neki ljudi postali «VJEVERICE».

 

20.06.2011.

Buđenje 4:45, doručak... voda natočena još jučer na izvoru. Danas je u planu doći do BAŠKIH OŠTARIJA kod Prpe. Dok stavljamo ruksak na leđa tamo u daljini smiješi se BAČIĆ KUK.

Iza nas ostaje Kugina kuća, planinarski Kangoo, domaćin Željko i dobri duh Velebita sa gospođom. Hodamo makadamskom cestom i ubrzo eto nas u Velebitskom Sheratonu, skloništu SKORPOVAC. Nakon male stanke vraćamo se cestom do odvojka u šumu i za dobar sat dolazimo do odvojka za BUDAKOVO BRDO. Na vrh odlazimo bez ruksaka mada se može i preko vrha prema BAČIĆ KUKU. Odavde je veličanstven pogled na otoke.

Malo prije podneva ulazimo u šumu i ubrzo smo na raskrižju za Bačić dulibu - Bačić vrh i Bačić kosu. BAČIĆ kuk je predivna stijena sa koje se pružaju lijepi vidici. Podne je prošlo (12:30) pa smo krenuli sa Bačića put RAVNOG DABRA. Sunce nemilosrdno prži, a jedina utjeha nam je cisterna sa vodom kod planinarske kuće RAVNI DABAR.

U 14:30 stigli smo do RAVNOG DABRA. Žega je opaka, no bez obzira na vrućinu kuhala rade punom parom jer moramo bar jednom dnevno pojest nešto sa žlicom. Dom je bio zatvoren tako da se nismo imali previše razloga zadržavati.

U 15:45 polazak za Baške Oštarije. Korak po korak dolazimo na prijevoj gdje jedan put vodi za vrh Butinovaču, a drugi ide prema PRPI. U 18:00 eto nas kod Prpe.

Tu nas čeka naš Štef sa dodatnim namirnicama za u ruksake. Dovezao je i punu zdjelu sarme (hvala mami Uremović). Prvo na pameti nam je - tuširanje, ljudi neopisiv je taj gušt.

I dok smo se mi peruckali i slagali ruksake gle, dobri duh je opet tu. Ruksaci su još teži nego na početku. Nemamo više nigdje mogućnosti nadopune, sve do Starigrada.

 

21.06.2011.

Kao i ostale dane buđenje oko 4:40. Noćili smo u apartmanu «KIZA».  Danas imamo u planu prehodati sljedeće: SLADOVAČA - RAMINO KORITO - ŠUGARSKA DULIBA.

Od škole u Baškim Oštarijama nastavljamo uza žičaru prema SLADOVAČI i malo poslije JAMI SLADOVAČI (8:00).

Devet sati je, mi ulazimo u šumu prema RAMINOM KORITU...polako napredujemo... sparina je užasna. Odlučili smo odmoriti i pojesti. Taj predah se polako pretvara u pravi rat sa komarcima velikim k'o helikopteri. Odjednom netko iza naših leđa viknu : «gdje ste likovi?!», naravno bio je to (već nekoliko puta spomenuti) dobri duh Velebita i Nina. Tako smo jedan dio puta hodali zajedno, a onda se rastali. Mi smo otišli u dubinu Raminog korita, a Nuno i Nina na morsku stranu.

Šugarska duliba U 13:45 nalazimo se na vrhu Pasjeg klanca, vrućina je nesnosna ali volja nam neda mira i pićimo dalje prema Šugarskoj dulibi. Nakon, meni dosta napornog hoda, negdje oko 16:30 eto nas pred kontejnerom u ŠUGARSKOJ DULIBI.

VELIKI STOLAC je na 30 min hoda pa kad smo već tu... I dok su neki na Velikom stolcu, drugi ispred kontejnera lože vatru da bi nam večer bila što ugodnija. Tako je i bilo.

Puhovi u kontejneru su nemogući, a kakav nas tek dan čeka, u noći ni ne slutimo.

 

22.06.2011.

Noć je bila vrlo zabavna, družili smo se sa puhovima do pred sami polazak.

Rano je (5:00), spremamo se dalje. Planiramo do Stapa (noćenje u Tatekovoj kolibi). Opskrbljujemo se vodom iz obližnje cisterne i krećemo na danas prvu dionicu prema JELOVOJ RUJI. Mala pauza na raskrižju za PANOS, u daljini VISOČICA.

U 8:10 eto nas kod JELOVE RUJE. Ovdje treba napomenut da je markacija od Jelove Ruje prema Stapu u jako lošem stanju.

Nešto malo prije podne stižemo na DEBELO BRDO . Vrijeme sunčano, pogled fantastičan. Vrućina je. U mislima nam je STAP i voda. Kamen ČUĆAVAC je iz nas i u 13:00 stižemo na STAP. Na Stapu nema nikoga pa koristimo gužvu za kupanje na obližnjem izvoru. NEPROCJENJIVO.

Pod Stapinom Bacamo pogled u skloniše... nije loše, ali vrućina i puhovi u paketu ne garantiraju nam dobar san. Dok ćakulamo vani za stolom, na pamet nam pada ideja da produžimo do VELIKOG RUJNA i da tamo noćimo. Kako i prije, tako i sada, ekipa je koncenzusom odlučila da idemo na RUJNO. Četiri su sata poslije podne i mi s noge na nogu hodamo prema impozantnoj STAPINI. Tu obavljamo fotkanje i tel. razgovor sa dobrim duhom Velebita. Plan je da spavamo na V.Rujnu kod PEKE. (Poslije se to pokazalo kao odlična procjena, jer smo se tamo dobro odmorili). 

20:30 je i mi još hodamo, a žuljevi nas podsjećaju da imamo noge... U daljini se nazire cilj, kad začusmo: «gdje ste likovi?!». Da, opet naš dobri duh sa hladnim pivama, a kaj da vam dalje pišem?!

Sutra nam je i onako u planu samo sa Rujna na Struge kod Žutog. Tako da odmaramo cijeli dan.

 

23.06.2011.

Još se uvijek nalazimo na V. Rujnu. Odmor, odmor i samo odmor.

U međuvremenu naš Denis uspio je otići na BOJIN KUK. Tijekom dana dosta je planinara otišlo put Struga, u 17:45 krećemo i mi. U planu nam je tamo prespavat i onda rano ujutro prema Vaganskom i dalje. Trenutno se nalazimo na raskrižju za GOLIĆ. Dio ekipe odmara, dio je otišao na GOLIĆ (Roko i Denis). Nogu prid nogu eto nas i kod «ZANZIBARA», predvečerje za hodanje kao iz snova.

21:00 na Strugama, muving. Žuti je sad tu, sad je tamo. Već i on zna da mi dolazimo. Odmah nam je rekao tko gdje spava i to je to, nema više pitanja. Gužvara je. Ljudi spavaju vani, sklonište je puno. Mi čak imamo privilegiju da spavamo na podu. Pjesma uz vatricu... gulaš se krčka i to je to.

 

24.06.2011.

Četiri su sata ujutro. Jedan po jedan izlazimo iz skloništa. Žuti vani na podu spava snom pravednika. Još jednom se okrećem i pozdravljam usnulog domaćina. Stižemo do Marasovca gdje točimo vodu i jedemo (5:15). Dvadeset do šest krećemo sa Marasovca prema VAGANSKOM VRHU.  Taj osjećaj - biti sam sa nebom i planinom....uh

VAGANSKI VRH, prije osam ujutro samo mi i on, a u daljini Sv. BRDO. Ajme ljudi divote. Fotkanje, žiganje i krećemo dalje. Imamo mi još danas za gaziti. 10:20 ČIĆINA DOLINA... neki odmaraju, a neki su odskakutali do SV. BRDA.

Dok sjedimo ispred planinarskog skloništa IVINE VODICE opet nam nešto neda mira. Jednoglasnom odlukom odlučno  krećemo prema planinarskom domu u PAKLENICI.

U dom smo stigli 15:00.  Valter nas pozdravlja i čestita na našem pothvatu. Osjećamo se malo čudno jer nam civilizacija opet počinje stiskati vrat.

 

25.06.2011.

Silazimo u Starigrad. Subota je i trči se maraton od 100 km. Tu susrećemo naše Jaskance Krešu, Predraga i Špricu - oni na startu, a mi na cilju.

Velebite, care naših gora,
Ti si Olimp, ali grčki n'jesi,
Jer u tebi ne stanuju b'jesi,
Ti si dika Jadranskoga mora
I prastaro sjedište Hrvata".

Pozdrav i vidimo se na Velebitu

Mario Fabek

Velebitski planinarski put (18. - 26.06.2011.)

Objavljeno: 12.09.2011. 20:10 | Posljednja promjena: 14.01.2017. 23:02
Prijavite nepotpune ili netočne informacije
Vaši komentari

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.

Zavižan - zima 2019.

Zavižan - zima 2019.

Pravi je gušt zimski uspon na Zavižan. Svaki me puta razveseli što baš svi, bez obzira na vremenske uvjete ili smjer uspona, jedva čekamo taj izlet. Ove je godine organizirana poprečna tura od Gornje Klade preko Jezera na Krasno. Vrijeme je bilo idealno. Pravi Velebitski koktel. Nisu nam trebale krplje. Uspon je trajao nekoliko puta po 2,5h :) Silazak nešto manje. Putem smo stali na par rakija-gemišt-sok pauza, kako to već treba biti. Muškarci su u svemu parirali ženama, iako im nije bilo lako.

Nova godina - nove odluke (Cesargradska gora)

Nova godina - nove odluke (Cesargradska gora)

Prvi izlet HPD Jastrebarsko ove godine bio je 13. siječnja na Cesargradsku goru u Zagorju s posjetom Kumrovcu. Dojmove sa svog prvog izleta te kako novogodišnje odluke mogu biti dobre prenosi vam "friška" planinarka Sanja Ravenščak.

Rakov Škocjan i Postojnska jama

Rakov Škocjan i Postojnska jama

Da za dobro rapoloženje i zanimljivo provedeni dan nije potrebno mnogo pokazalo nam je i prošlo Štefanje. Posljednji izlet HPD-a Jastrebarsko za 2018. godinu odlučili smo organizirati u susjednoj Sloveniji. Koliko mala, toliko i raznolika ovoga puta ponudila nam je izuzetno lijepe prirodne fenomene narodnog parka Rakov Škocjan i susjedne Postojnske jame. Ako Vas put nanese od Ljubljane prema Kopru, svakako posjetite ovaj narodni park izuzetno dobro prometno povezan, u neposrednoj blizini autoceste i sa nekoliko vrlo interesantnih atrakcija. Ovoga nam puta Jasminka Kišić opisuje svoj doživljaj izleta.

Austrija: Bischofshofen - Bad Gastein - Werfen

Austrija: Bischofshofen - Bad Gastein - Werfen

Koji uvod napraviti i što reći? Gledam izvještaje s ostalih izleta HPD-a Jastrebarsko i pokušavam dobiti inspiraciju da na najbolji način opišem svoj prvi izlet sa članovima spomenutog planinarskog društva. Dakle, prije par mjeseci suprug me obavijestio da smo postali članovi HPD Jastrebarsko, te da idemo malo do Austrije, tamo negdje u šestom mjesecu.

100 djece i roditelja na Zavižanu

100 djece i roditelja na Zavižanu

Nedjelja, 20. svibnja 2018. je dan koji će Hrvatsko planinarsko društvo Jastrebarsko dugo pamtiti. Rekordan broj planinara krenuo je na dva izleta. Jedan autobus prema Delnicama i okolnim vrhovima, a dva puna autobusa djece i roditelja na sjeverni Velebit.

Zimski uspon na Zavižan, 2018.

Zimski uspon na Zavižan, 2018.

Dogode se određeni trenuci u našim životima na koje nismo u mogućnosti utjecati i u kojima nam ni vlastito znanje, iskustvo pa ni hrabrost ne mogu biti od pomoći. Situacije u kojima se oslanjamo na ljude koji u tom trenu mogu i znaju bolje i više od nas. Sretni smo kada takve ljude imamo uz sebe.

Slovenija - Julijske Alpe, Mala Tičarica i Komna, 2.7.2017.

Slovenija - Julijske Alpe, Mala Tičarica i Komna, 2.7.2017.

Samo se mazohisti i planinari mogu probuditi tako rano, da bi prije svitanja, u 4 ujutro krenuli na izlet.

Do parkirališta kod Koče pri Savici (653 m), stigli smo za cca 3 sata, nepun sat ranije nego je bilo planirano. Uz to smo imali vremena i za kratak predah na odmorištu s kojeg se, okupan prvim jutarnjim suncem, lijepo vidio Triglav (2864 mnv), ponos Julijskih Alpa. 

Priča iz Austrije

Priča iz Austrije

Dugo očekivano jutro koje nas je trebalo ispratiti izvan lijepe naše nagoviještalo je da nas na našem planinarskom izletu očekuju dva prekrasan sunčana dana. A kako i ne bi kada smo uz jutarnja topla pozdravljanja poznatih i manje poznatih lica, spremanja stvari u autobus i iščekivanja nekih koji bi možda mogli malo i zakasniti donijeli toliko veselja i pozitivne energije koja nas je pratila do samog kraja.

Nepal trekking Annapurna Base Camp 2016.

Nepal trekking Annapurna Base Camp 2016.

Lidija Balija, članica HPD "Jastrebarsko", tijekom studenog posjetila je Nepal...

"Ovo putovanje sam čekala, ne biste vjerovali, punih 30 godina. Nepal je zemlja koju sam oduvijek osjećala kao svoju, meni blisku, jednostavno… da si pripadamo."

Dinara, 21. - 22.5.2016.

Dinara, 21. - 22.5.2016.

Jaskanski planinari nedavno su bili na najvišem vrhu Hrvatske, Dinari. Doživljaje s izleta pročitajte u nastavku...

Najave izleta

Dan društva, Japetić, 16.11.2019.

Dan društva, Japetić, 16.11.2019.

Subota, 16.11.2018. na Japetiću obilježit će se Dan Hrvatskog planinarskog društva "Jastrebarsko". Ove godine proslavit će se 70. obljetnica osnutka HPD Jastrebarsko. Pozivamo sve članove i prijatelje da nam se pridruže u planinarenju i druženju u planinarskom domu Žitnica.