Davne 1937. godine 16. i 17. svibnja HPD "Plešivica" organizira "duhovski" izlet na Viševicu, Zeleni Vir i Vražji Prolaz. Od 60 članova društva planiran je izlet za njih desetak, na kraju se broj sveo na dva člana. Putuje predsjednik podružnice Josip Brkić i njegov "vjerni drug Mate".
"Ništa zato, nećemo klonuti ni sada, jer su i dvojica društvo" zaključuje Josip Brkić.
Članak o tom izletu napisao je sam Brkić i objavljen je "Hrvatskom planinaru" broj 11 iz 1937. godine.
Naslov je Izlet HPD podružnice "Plješivica" u Jastrebarskom na Viševicu (1428 m), Zeleni Vir i dr. Cividinija "Vražji Prolaz".
Ovdje nas zanima više taj drugi dan njihova izleta kada obilaze Zeleni vir i Vražji prolaz. Brkić ga naziva novim "Dr. Cividinija Vražijim Prolazom". Radi se o dr. Anti Cividiniju, koji je bio predsjednik HPD-a Središnjice 1934. godine, kada je Vražiji prolaz uređen za planinare. Uloga Ante Cividinija oko uređenja prolaza očito je značajna pa on zato i dobiva njegovo ime. Svejedno je naš Brkić kritičan prema slaboj uređenosti i održavanja mostova jer oni nisu mogli doći ni do Muževe hižice. Umjesto krparenja i popravljanja on priziva i priželjkuje temeljito uređenje i izgradnju gdje bi više morala pomoći Središnjica HPD-a i vlasti Savske banovine. Tek tada Vražiji prolaz bi mogao postati prvorazredna atrakcija Gorskog Kotara.
Sedamdest i četiri godine kasnije, 10. travnja 2011. godine, HPD Jastrebarsko organizira izlet u Skrad – Skradski vrh, Zeleni vir i Vražji (Vrajži) prolaz. Prijavljuje se rekordnih 54 planinara ali na žalost dvoje otpadaju zbog manje prometne nezgode, a jedna mlada planinarka zbog bolesti. Kreće nas dakle 51, starosti od sedam do sedamdeset i sedam godina. Oni najmalađi idu dok ih se još može privoljeti na to i dok se ne pobune protiv "kljukanja brdima". To uglavnom nastupi početkom tinejdžerskog doba, a pobuna uglavnom završi krajem tog razdoblja.
Oni najstariji kreću evocirati uspomene iz mladosti. Ništa zato što ne uspiju u svim etapama pohoda, bar su pokušali.
Raspoloženje u busu u suglasju s vremenom, vedro i proljetno lepršavo. Razgovaramo o raznim stvarima, o izletima pa i onom pomaknutom za Bijele stijene. Bio je planiran za 5. lipnja 2011. ali je zbog dolaska pape Benedikta XVI. odgođen za narednu nedjelju. Malo nadrealnog crnog humora: pa mogao je i papa s nama do Bijelih stijena pa ne idemo do Vražjeg prolaza kao danas.
Vožnja starom riječkom cestom i u planirano vrijeme smo u Skradu. Čeka nas prijazni dvojac iz PD "Skradinski vrh" i oni će biti naši domaćini i vodiči cijeli dan. Ugodni uspon do Skradinskog vrha, zajedničko slikanje koje sam ja skoro propustio izdvojivši se od skupine. Ovo je tek da Miljac ne bude sam i tretiran kao crni labud koji se voli povremeno izgubiti. Šala mala, mi smo u stavri na miru olakšali svoje ruksake dobrog djela hrane i ugodno razgovarali ispred kapelice s dvojicom Delničana. Jedan je predsjednik HPD-a "Petehovac", drugi iz HGSS-a. Bilo nam je ugodno slušati njihove pohvale našoj brojnosti, dobnoj i svakoj drugoj raznovrsnosti.
Odlazimo zatim prema Zelenom viru i Vražjem prolazu. Danas je prolaz uređen i prohodan puno dalje od Muževe hiže, opremljen je sigurnim mostovima, drvenim i onim manje atraktivnim željeznim, ali sigurnijim i dugotrajnijim. Prema legendi Muževa hiža je dobila ime prema nekom mužu koji je u toj spilji skrivao tamošnji puk u vrijeme provala Turaka.
Uspon prema Skradu pokazuje svu našu heterogenost. Pedeset ljudi, isto toliko ćudi, tjelesne i mentalne pripremljenosti za napore koji su pred nama. Neki mogu lagano, neki s manjim problemima, neki jogunasti dječaci iskoristit će ovo kao opravdanje za ispoljavanje svoje tvrdoglavosti i bunta.
Sve u svemu svi smo stigli do Skrada.
Ništa zato što je razlika između prvih i zadnjih bila preko pola sata. Društvo dvojice, kako je putovao naš Josip s početka priče, svakako je skladnije i lišeno ovakvih zapleta.
Ljepota je upravo u tim našim različitostima. Svi smo na kraju ostali bogatiji za jedan ugodno proveden dan, bogatiji za uspomenu na pedeset lica i pedeset osobnosti.
U spomen na Josipa Brkića koji je dvadesetak međuratnih godina bio predsjednik jaskanske podružnice HPD "Plešivica"
P.S. Odobrio prvi cenzor, "najbolja od svih" kako bi rekao Ephraim Kishon
