Izvještaji s izleta :: Zimski uspon na Zavižan

Pročitajte izvještaj sa zimskog izleta na Zavižan prošlog vikenda 17. i 18.02.2007.
Sudionici izleta bili su Aneta Šilobod, Božidar Malešić, Denis Uremović, Ivan Ašperger, Roland Vučinić i Nina Lacković.

Zimski uspon na Zavižan

Nakon posljednjeg izleta na Velebit, prošlog vikenda 17. i 18. veljače 2007., razmišljala sam o "receptu uspješnog planinarskog izleta". Dobra organizacija i povoljna vremenska prognoza. Bez toga, rekli bi, ne može. No, prisjećajući se spomenutog izleta na Velebit shvaćam da taj "recept" baš i ne drži vodu.

Plan izleta - dvodnevni zimski uspon na Zavižan. Prvi dio organizacije odrađen je besprijekorno. Na vrijeme najavljen dolazak, rezervirani ležajevi za šestero planinara u domu na Vučjaku. Prognoza povoljna. Sve po planu.

Stigao i petak, prognoza nepovoljna. Najavljuju oborine i vjetar. Već je prošlo vrijeme kad djeca i kokoši idu spavati, a ruksaci nisu spremni. Prvo treba pogledati film, pa malo besciljno lutati po stanu, zaviriti u frižider, obići wc i kupaonu i onda smireno i polako složiti stvari. Opet se neću ništa naspavati, ali ne brine me to. Zadnja klupa u autu već je odavno rezervirana za moj jastuk i dekicu i tu nema rasprave.

I eto nas opet. Rano jutro, cijela ulica spava, a nas dvoje trpamo ruksake i gojzerice u bunker. Otvori vrata garaže, otvori vrata ograde, čekaj da Roko ispelja auto, pa onda zatvori vrata garaže, zatvori vrata ograde i konačno spavanac. Probudila sam se u Krasnu. Odmah na prvu nije mi se dopalo sivilo koje nas je okružilo, no drugima to očito nije previše smetalo. Što nam može to malo kiše. Dalje ne znam što s dogodilo, ali kišica je prestala i malčice se razvedrilo. Treba li nam išta više?! Da, pauza!! Od hodanja ili bolje reći, propadanja u snijeg, brzo se postigne radna temperatura, a tada potkošulja, dvije majice, jakna, šal i kapa mogu uzrokovati pregrijavanje. To nikako ne želimo da se dogodi već na početku uspona. I tek dok su se izvrtile pauze za rashlađivanje, krenule su nove - za uhvatiti zraka, pa za slikanje, pa za slatko, pa je nekog stislo i da ne nabrajam dalje. Taman uhvatiš ritam, ma već se vidiš na vrhu ovim tempom i odjednom skužiš da već par metara hodaš sam. Drugi puta ti poremetiš tuđi ritam i tako u krug. Ako netko ima problema sa timskim radom, toplo preporučam par planinarskih tura i problem riješen. Htio ne htio, prilagodba je neizbježna. Dok smo mi tako vježbali živce jedni drugima, vrijeme se neprimjetno pogoršalo, s postizanjem veće nadmorske visine smanjila se vidljivost i snizila temperatura. Iz sigurnosnih razloga odlučili smo od Babić Siće (ulaz u nacionalni park Sj.Velebit) nastaviti cestom. Hodat ćemo duže, ali bar smo bez brige. Ionako smo ovdje da hodamo, zar ne?

Što smo se više približavali cilju, sve manje smo se vidjeli i čuli. Izlazak iz šume na čistinu podno doma bio je jedno nezaboravno iskustvo. Ulaziš u ništa i krećeš dalje u ništa. Samo te tvrda podloga pod nogama podsjeća da hodaš. Nestvarno. Svuda oko nas samo bjelina i zavijanje vjetra. Kako nismo prvi puta na Zavižanu, i srećom odabrali smo put cestom, znamo da moramo zaokrenuti desno i hodati uzbrdo. Troje nas je stiglo do transformatora podno doma kod kojeg smo malo odahnuli i našli zaklon od vjetra. Troje ih još fali. Trudim se gledati što dublje u maglu i možda razaznati kakav obris tijela u pokretu, no ništa. Spuštam se desetak metara niže i vičem koliko god mogu s nadom da će me netko čuti. Mašem u prazno, jer u slučaju da me netko i vidi valjda me dok mašem neće zamijeniti za smreku il kamen. U takvim uvjetima, čovjek, smreka, kamen, isto je. Oči vide samo tamu fleku na horizontu, pa ako se fleka nekoordinirano pomiće postoje realne šanse da netko iz zaostale trojke pomisli da se radi o čovjeku i krene prema njoj.

Par minuta sam eto tako, blesava sama sebi, mahala i vikala i konačno čula fućku. Sunce vam vaše sporo, pomislim i misao zadržim za sebe. Timski rad, sjećate se...
A zašto su zadnji koraci uvijek najteži, nikad neću shvatiti. Svaki put dušu ispustim onih zadnjih par metara. Bilo to na Zavižanu ili na Japetiću. Valjda kad glava pomisli eto gotovo je, stigli smo, tijelo automatski prebaci u nižu. No sve je to postaje nevažno onog trenutka kada uspuhan, znojan, umoran i rumen uhvatiš prvo slobodno mjesto i skineš ruksak s leđa. Ideš, ljudi pa ja letim! Poletjet bi čovjek mogao i od domaće rakije domara Ante. Srećom da se ona pije u malim količinama, tek toliko da zagrije pa tako samo veselo poskočiš.

Prošle godine u domu je bilo i drugih planinara, no ovaj put nikoga. Odličan osjećaj. Na peći se griju dva puna lonca planinskog čaja samo za nas, mjesta oko kaminke ko u priči. Svako je imao svoju klupu i špagu za osušit robu, vrhunski luksuz. To što se nisam naspavala, nikako nije kriv ni udoban krevet ni svjež zrak, već po ne znam koji put - hrkanje! Opet sam zaboravila čepiće za uši!

Jutro nas je iznenadilo kako to može samo u planini. Vjetar se stišao, oblaci razišli i sunce obasjalo snijegom pokriven Zavižan. Svi koji su doživjeli vedro jutro na Velebitu, u bilo koje godišnje doba, znaju što znači ona domaća: " ma, ko ovo može platit ?! "
Nakon uspona na Vučjak i Veliki Zavižan, ručka i pakiranja opreme došlo vrijeme za odlazak. Iz razgovora s Antom doznajemo da je ljetni put prohodan pa se nakon kratkih konzultacija jednoglasno odlučujemo za tu varijantu silaska. I nismo pogriješili. Stijene pokrivene snijegom, zelene smreke i pogled na plavo more. Ma, nitko ovo ne može platit!!

Na Oltarima drugo godišnje doba. Iz snježne stigli smo u zemlju ranog proljeća. Par šafrana, par visibaba, malo snijega i šećer na kraju, svjež otisak medvjeđe šape tik do našeg sparkiranog auta. Slika koja je zaokružila ovu planinarsku priču. Priču koja dokazuje da ne postoji recept uspješnog planinarskog izleta, jer on nije ni potreban. Čovjek ma koliko god se trudio ne može predvidjeti i isplanirati igru prirode. Dovoljno je obuti gojzerice, poštivati i voljeti prirodu i zakoračati. Svi začini već su odavno tu, i ako vam pogled nije zamućen krivim vrijednostima sigurna sam da ćete ih odmah vidjeti.

Nina Lacković

Zavižan (17.02.2007.)

Objavljeno: 23.02.2007. 07:16 | Posljednja promjena: 12.10.2010. 03:05
Prijavite nepotpune ili netočne informacije
Vaši komentari

Zavižan - zima 2020.

Zavižan - zima 2020.

Protekli smo vikend proveli na tradicionalnom zimskom izletu na Zavižan. Unatoč lošoj prognozi 15 članova odlučilo se na sve ili ništa. I isplatilo se, jer proveli smo predivna dva dana u ugodnom druženju u prekrasnom ambijentu. Bilo je odlično! Uostalom, može li na Velebitu biti ikako drugačije?

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.

Zavižan - zima 2019.

Zavižan - zima 2019.

Pravi je gušt zimski uspon na Zavižan. Svaki me puta razveseli što baš svi, bez obzira na vremenske uvjete ili smjer uspona, jedva čekamo taj izlet. Ove je godine organizirana poprečna tura od Gornje Klade preko Jezera na Krasno. Vrijeme je bilo idealno. Pravi Velebitski koktel. Nisu nam trebale krplje. Uspon je trajao nekoliko puta po 2,5h :) Silazak nešto manje. Putem smo stali na par rakija-gemišt-sok pauza, kako to već treba biti. Muškarci su u svemu parirali ženama, iako im nije bilo lako.

Nova godina - nove odluke (Cesargradska gora)

Nova godina - nove odluke (Cesargradska gora)

Prvi izlet HPD Jastrebarsko ove godine bio je 13. siječnja na Cesargradsku goru u Zagorju s posjetom Kumrovcu. Dojmove sa svog prvog izleta te kako novogodišnje odluke mogu biti dobre prenosi vam "friška" planinarka Sanja Ravenščak.

Rakov Škocjan i Postojnska jama

Rakov Škocjan i Postojnska jama

Da za dobro rapoloženje i zanimljivo provedeni dan nije potrebno mnogo pokazalo nam je i prošlo Štefanje. Posljednji izlet HPD-a Jastrebarsko za 2018. godinu odlučili smo organizirati u susjednoj Sloveniji. Koliko mala, toliko i raznolika ovoga puta ponudila nam je izuzetno lijepe prirodne fenomene narodnog parka Rakov Škocjan i susjedne Postojnske jame. Ako Vas put nanese od Ljubljane prema Kopru, svakako posjetite ovaj narodni park izuzetno dobro prometno povezan, u neposrednoj blizini autoceste i sa nekoliko vrlo interesantnih atrakcija. Ovoga nam puta Jasminka Kišić opisuje svoj doživljaj izleta.

Austrija: Bischofshofen - Bad Gastein - Werfen

Austrija: Bischofshofen - Bad Gastein - Werfen

Koji uvod napraviti i što reći? Gledam izvještaje s ostalih izleta HPD-a Jastrebarsko i pokušavam dobiti inspiraciju da na najbolji način opišem svoj prvi izlet sa članovima spomenutog planinarskog društva. Dakle, prije par mjeseci suprug me obavijestio da smo postali članovi HPD Jastrebarsko, te da idemo malo do Austrije, tamo negdje u šestom mjesecu.

100 djece i roditelja na Zavižanu

100 djece i roditelja na Zavižanu

Nedjelja, 20. svibnja 2018. je dan koji će Hrvatsko planinarsko društvo Jastrebarsko dugo pamtiti. Rekordan broj planinara krenuo je na dva izleta. Jedan autobus prema Delnicama i okolnim vrhovima, a dva puna autobusa djece i roditelja na sjeverni Velebit.

Zimski uspon na Zavižan, 2018.

Zimski uspon na Zavižan, 2018.

Dogode se određeni trenuci u našim životima na koje nismo u mogućnosti utjecati i u kojima nam ni vlastito znanje, iskustvo pa ni hrabrost ne mogu biti od pomoći. Situacije u kojima se oslanjamo na ljude koji u tom trenu mogu i znaju bolje i više od nas. Sretni smo kada takve ljude imamo uz sebe.

Slovenija - Julijske Alpe, Mala Tičarica i Komna, 2.7.2017.

Slovenija - Julijske Alpe, Mala Tičarica i Komna, 2.7.2017.

Samo se mazohisti i planinari mogu probuditi tako rano, da bi prije svitanja, u 4 ujutro krenuli na izlet.

Do parkirališta kod Koče pri Savici (653 m), stigli smo za cca 3 sata, nepun sat ranije nego je bilo planirano. Uz to smo imali vremena i za kratak predah na odmorištu s kojeg se, okupan prvim jutarnjim suncem, lijepo vidio Triglav (2864 mnv), ponos Julijskih Alpa. 

Priča iz Austrije

Priča iz Austrije

Dugo očekivano jutro koje nas je trebalo ispratiti izvan lijepe naše nagoviještalo je da nas na našem planinarskom izletu očekuju dva prekrasan sunčana dana. A kako i ne bi kada smo uz jutarnja topla pozdravljanja poznatih i manje poznatih lica, spremanja stvari u autobus i iščekivanja nekih koji bi možda mogli malo i zakasniti donijeli toliko veselja i pozitivne energije koja nas je pratila do samog kraja.

Nepal trekking Annapurna Base Camp 2016.

Nepal trekking Annapurna Base Camp 2016.

Lidija Balija, članica HPD "Jastrebarsko", tijekom studenog posjetila je Nepal...

"Ovo putovanje sam čekala, ne biste vjerovali, punih 30 godina. Nepal je zemlja koju sam oduvijek osjećala kao svoju, meni blisku, jednostavno… da si pripadamo."

Najave izleta

Kalnik, 8.3.2020.

Kalnik, 8.3.2020.

Sva slobodna mjesta su popunjena.

Nedjelja, 8.3.2020. – jednodnevni izlet autobusom na Kalnik. Kalnik se izdiže na granici Zagorja, Prigorja i Podravine kao impozantan zid u pravcu jugozapad-sjeveroistok dugačak 16 kilometara. Zbog zanimljivih geomorfoloških oblika i raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta veliki dio Kalničkog gorja proglašen je zaštićenim krajolikom. Cijena izleta za članove društva iznosi 80 kn.