Izvještaji s izleta :: Šest dana Mont Blanca

Doživite ugođaj uspona na Mont Blanc čitajući izvještaj đakovačke planinarke Jadranke Vuković koja se 15. kolovoza, zajedno sa jaskancima, popela na taj 4810 metara visok vrh u Francuskoj.

Šest dana Mont Blanca

Prvi dan, 12. 8. Putovanje, dolazak
Ujutro upoznajem ljude s kojima ću provesti tjedan. U sigurnim sam rukama, u ekipi su dvojica školovanih vodiča, koji su, čujem, bili na vrhu Mont Blanca, a i da nisu, nemam brige.
Putovanje Hrvatskom, Slovenijom, Italijom... ugodna vožnja, ugodni ljudi. Redaju se raznoliki pejzaži. Kroz tunel Mont Blanc, duži od jedanaest i pol kilometara, ulazimo u Francusku, smještamo se u kampu Les Rosieres pokraj Chamonixa. Sviđa mi se gdje smo to došli!
Ne znam postavljati šator (nikad nisam!), nisam baš od koristi... počinje padati kiša... i tako cijele noći neumorno lupka u stijenke šatora, a mi se nadamo da neće promočiti.

Drugi dan, 13. 8. Razgled Chamonixa
Pada kišica. Razgledavamo Chamonix, pun hotela, pun turista svih rasa, pun dućana planinarske opreme... Chamonix je na tisuću metara nadmorske visine, iz njega se divno vidi vrh Mont Blanca. Chamonixom teče brza alpska rječica tirkizne boje. U središtu grada je spomenik posvećen prvim osvajačima Mont Blanca. Po njima nosi naziv i središnja gradska ulica. Gradske javne površine su ukrašene gustim cvjetnim nasadima. Za lijepa vremena grad "naseljavaju" ulični zabavljači, oko kojih se okupljaju djeca gledajući njihove predstave. Dopušteno i odraslima!
U Chamonixu su održane prve zimske olimpijske igre, u njemu je i muzej posvećen povijesti Alpa, alpinizma, Mont Blanca. Razgledavamo izloške opreme u kakvoj su se penjali prvi istraživači "krova Europe", te povijesne fotografije i umjetničke slike različitih prizora ovog planinskog masiva.
Dečkima je u kafiću bila zanimljiva konobarica. (izgledom)

Treći dan, 14. 8. Prvi dio uspona
Ujutro nakon doručka se prvo kreće žičarom do vlaka, te vlakom (a vlak se zove Tramway Mont Blanc) do zadnje stanice, a dalje je na redu višesatni pješački uspon. Nakon nešto više od dva sata hoda dolazimo do planinarskog doma Tete Rousse. Jaskanci je popularno od milja zovu Teta Ruža (prema planetarno poznatoj domaćici s Japetića), a u stvari znači Ruska glava. Kraće se zadržavamo u domu radi odmora, nakon čega nastavljamo uspon do doma u kojem ćemo prenoćiti: Goutier, na visini iznad 3800 metara.
Na putu do Goutiera prolayi se "Kuloarom smrti" (uh, bolje da mi nisu rekli da se tako zove!) u kojem neprestano pada sitno kamenje. Ide se s alpinističkim kacigama na glavi radi osiguranja. Ma ništa strašno, nikog od nas nije "zveknulo". Na više mjesta – u uskim prolazima - su čelične sajle i klinovi. To mi se sviđa, prilika da jačam i ruke!
E, na toj visini se mogu osjetiti znakovi visinske bolesti: glavobolja, mučnina, slabost.
Srećom, postoje tablete protiv visinske bolesti koje te teškoće uklanjaju. Ivan mi daje tableticu i lagana glavobolja je prošla nedugo nakon što sam je popila.
Suton nas je počastio predivnim bojama neba, intenzivnijim nego što su u nizini. Uživam zapravo. U domu je gužva i svatko pokušava pronaći kutak za sebe da barem na kratko sjedne i odmori umorne noge.
Počinak je rano, čim se smrači, jer svjetla u domu se pale u dva u noći. Pa, spavaj k'o može, u blagovaonici, neki pod stolom (ne, nismo se napili!), neki na stolu, a neki i sjedečki.

Četvrti dan: 15. 8. Do vrha (a i natrag, naravno)
Nakon što su se upalila svjetla, budimo se, dva je sata noću, ustajemo, oblačimo svu potrebnu opremu, poneko jede (ne mogu reći doručkuje jer u dva u noću kako bilo koje jelo nazvati doručkom?) prije no što krenemo.
Noć je vedra, zvjezdana. I mjesec je tu da nam uljepša put. S čeonim svjetiljkama osvjetljavamo put, slijedeći trag u snijegu onih koji prođoše ispred nas, a sad ih vidimo kilometrima iznad nas, sićušne iz naše perspektive gledanja, na grebenima su na koje ćemo mi tek stići. Prizori s razglednica sad su pred mojim očima, uživo. I osjećam se nekako svečano... zbog tih veličanstvenih prizora.
Jutarnje boje na horizontu opet su bogate, i vidici na sve strane svijeta... Koliko vrhova...
Polako hodamo, upravo kako po pravilu i treba hodati pri usponu iznad četiri tisuće metara, gdje je kisika manje. Pravimo kratke stanke, tek toliko da odahnemo, potom nastavljamo. Više i više.
Oko devet sati smo na vrhu... slijedi fotografiranje i kratak odmor, a sad se treba sigurno spustiti, istim putem. Blizu doma Goutier puhao je toliko jak vjetar da sam pomislila kako će me odnijeti! U sebi sam zahvaljivala što imam veliki ruksak pa sam zajedno s njim teža! U nekom savijenom položaju, naginjući se što više snijegu, prošli smo i taj vjetroviti dio. Ništa neobično, jer vjetar je sastavni dio Mont Blanca, red je da i to doživimo.
U Goutieru odmaramo, častimo želuce hranom i pićem, pa ajmo dalje: silazak za taj dan još nije gotov. Kraj je u domu Tete Rousse, gdje noćimo.
Kako je lijepo zaspati s mišlju da si toga dana bio na vrhu Mont Blanca! Ne spavam u vreći, ona spava kraj mene. Koristim posteljinu iz doma, dovoljno tople pokrivače. Konačno mir i bezbrižan san...

Peti dan, 16. 8. Zadnji dan planinarenja
Noću je napadao snijeg... Silazimo niz planinu u društvu pahuljica. Lijepo mi je! Premda moram paziti na svaki korak, da se ne okliznem na sklisko kamenje. Oblaci se začas pojave i začas nestanu. Ne gledam na sat i ne znam koliko dugo hodamo. Kad smo došli do stanice vlaka, odmaramo dok vlak nije stigao.
Navečer se častimo večerom i pićem (da znate koje su to runde naručivane!) u restoranu. Pa ipak smo postigli uspjeh: popeli se na vrh Mont Blanca bez problema, živi i zdravi. Vodiči su, kažu, zadovoljni nama koje su vodili i kako je sve prošlo.

Šesti dan, 17. 8. Još očaravajućih vidika
S vidikovaca Auiguille du Midi, na visini od 3800 metara, divimo se prizorima koji se s njega pružaju. Mnogo turista dolazi žičarom ovdje. Oni u kratkim hlačama (vidjeli smo i pokojeg takvog) drhture na hladnoći na ne znam koliko minusa stupnjeva Celzija, jer su došli iz toplije klime – u Chamonixu na tisuću metara nadmorske visine je topao ljetni dan. Francuzi su građevinu Auiguille du Midi sagradili 1950-ih godina, i impresivno izgleda iz doline, iz Chamonixa. Izgleda šiljato na vrhu stijene, a i ime joj znači Središnja igla.
Dugo bih mogla promatrati te divote, no moramo se spustiti u Chamonix.
Dan smo proveli u restoranu, poslije u gradu i kampu.
A u kampu smo prethodnog dana poraširivali stvari oko šatora, sve i svašta, kao da ih prodajemo! (znojna odjeća, obuća, čarape...) Ima mjesta, pa se raširismo brate!

Sedmi dan, 18. 8. Nema više, idemo kući
Namjeravali smo noćiti u Italiji u kampu, no pljušti kiša (tko će postavljati šator po pljusku? Nitko, nije nam baš sila) pa nastavljamo za Hrvatsku. A nek' pljušti, glavno da smo mi bili na Mont Blancu, ova kiša sad je sporedna stvar.
Hvala ekipi što mi je bila dobra. Čuvalo me, da upotrijebim rečenicu koju mi je jednom prilikom uputio Tomislav, sedam anđela. Poimence, na kraju, hvala časnim i odgovornim vodičima Draženu i Darku, te Ivanu (e, imati astronoma u blizini a ne naučiti raspoznavati zvijezde, šteta), Igoru, Marku, Štefu, i vozaču Franji. Bilo mi je odlično, i sretna sam došla kući.

Jadranka Vuković

Mont Blanc (12. - 17.08.2006.)

Objavljeno: 23.09.2006. 02:03 | Posljednja promjena: 07.10.2010. 17:57
Prijavite nepotpune ili netočne informacije
Vaši komentari

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Jedan sasvim (ne)običan školski izlet

Moram biti iskren da sam se pomalo plašio kako će nam pomicanje sata prošle subote izazvati organizacijske probleme i da će polazak prema Starigradu kasniti zbog pospanaca. Dojmovi koje smo u svojstvu organizatora Opće planinarske stekli o vama polaznicima, ovim su se izletom samo potvrdili. Svi na vrijeme, svi spremni i očito je kako ste usvojili ono što sam nekoliko puta na uvodmom predavanju ponovio: doći na vrijeme, doći na vrijeme i doći na vrijeme. Potrebno je pohvaliti vaš odličan odaziv i pozornost koju iskazujete predavačima i vodičima na izletima. Hvala vam svima na tome!

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Klek - kolijevka hrvatskog planinarstva i dom čudesnih bića iz bajki

Ove nedjelje 34 djece (s roditeljima čak 76!) u organizaciji HPD Jastrebarsko posjetilo je Ivanu Brlić Mažuranić i njenu kuću bajki u Ogulinu. U Ivaninoj kući upoznali smo i Bjesomara, bijesa svih bjesova. Bjesomar je bio dobar domaćin pa je svakome od nas otkrio njegove čudesne moći, od valjanja u blatnim lokvama, do pospremanja igračaka. Za uspomenu poklonio nam je i sliku našeg čudesnog lika.

Zavižan - zima 2019.

Zavižan - zima 2019.

Pravi je gušt zimski uspon na Zavižan. Svaki me puta razveseli što baš svi, bez obzira na vremenske uvjete ili smjer uspona, jedva čekamo taj izlet. Ove je godine organizirana poprečna tura od Gornje Klade preko Jezera na Krasno. Vrijeme je bilo idealno. Pravi Velebitski koktel. Nisu nam trebale krplje. Uspon je trajao nekoliko puta po 2,5h :) Silazak nešto manje. Putem smo stali na par rakija-gemišt-sok pauza, kako to već treba biti. Muškarci su u svemu parirali ženama, iako im nije bilo lako.

Nova godina - nove odluke (Cesargradska gora)

Nova godina - nove odluke (Cesargradska gora)

Prvi izlet HPD Jastrebarsko ove godine bio je 13. siječnja na Cesargradsku goru u Zagorju s posjetom Kumrovcu. Dojmove sa svog prvog izleta te kako novogodišnje odluke mogu biti dobre prenosi vam "friška" planinarka Sanja Ravenščak.

Rakov Škocjan i Postojnska jama

Rakov Škocjan i Postojnska jama

Da za dobro rapoloženje i zanimljivo provedeni dan nije potrebno mnogo pokazalo nam je i prošlo Štefanje. Posljednji izlet HPD-a Jastrebarsko za 2018. godinu odlučili smo organizirati u susjednoj Sloveniji. Koliko mala, toliko i raznolika ovoga puta ponudila nam je izuzetno lijepe prirodne fenomene narodnog parka Rakov Škocjan i susjedne Postojnske jame. Ako Vas put nanese od Ljubljane prema Kopru, svakako posjetite ovaj narodni park izuzetno dobro prometno povezan, u neposrednoj blizini autoceste i sa nekoliko vrlo interesantnih atrakcija. Ovoga nam puta Jasminka Kišić opisuje svoj doživljaj izleta.

Austrija: Bischofshofen - Bad Gastein - Werfen

Austrija: Bischofshofen - Bad Gastein - Werfen

Koji uvod napraviti i što reći? Gledam izvještaje s ostalih izleta HPD-a Jastrebarsko i pokušavam dobiti inspiraciju da na najbolji način opišem svoj prvi izlet sa članovima spomenutog planinarskog društva. Dakle, prije par mjeseci suprug me obavijestio da smo postali članovi HPD Jastrebarsko, te da idemo malo do Austrije, tamo negdje u šestom mjesecu.

100 djece i roditelja na Zavižanu

100 djece i roditelja na Zavižanu

Nedjelja, 20. svibnja 2018. je dan koji će Hrvatsko planinarsko društvo Jastrebarsko dugo pamtiti. Rekordan broj planinara krenuo je na dva izleta. Jedan autobus prema Delnicama i okolnim vrhovima, a dva puna autobusa djece i roditelja na sjeverni Velebit.

Zimski uspon na Zavižan, 2018.

Zimski uspon na Zavižan, 2018.

Dogode se određeni trenuci u našim životima na koje nismo u mogućnosti utjecati i u kojima nam ni vlastito znanje, iskustvo pa ni hrabrost ne mogu biti od pomoći. Situacije u kojima se oslanjamo na ljude koji u tom trenu mogu i znaju bolje i više od nas. Sretni smo kada takve ljude imamo uz sebe.

Slovenija - Julijske Alpe, Mala Tičarica i Komna, 2.7.2017.

Slovenija - Julijske Alpe, Mala Tičarica i Komna, 2.7.2017.

Samo se mazohisti i planinari mogu probuditi tako rano, da bi prije svitanja, u 4 ujutro krenuli na izlet.

Do parkirališta kod Koče pri Savici (653 m), stigli smo za cca 3 sata, nepun sat ranije nego je bilo planirano. Uz to smo imali vremena i za kratak predah na odmorištu s kojeg se, okupan prvim jutarnjim suncem, lijepo vidio Triglav (2864 mnv), ponos Julijskih Alpa. 

Priča iz Austrije

Priča iz Austrije

Dugo očekivano jutro koje nas je trebalo ispratiti izvan lijepe naše nagoviještalo je da nas na našem planinarskom izletu očekuju dva prekrasan sunčana dana. A kako i ne bi kada smo uz jutarnja topla pozdravljanja poznatih i manje poznatih lica, spremanja stvari u autobus i iščekivanja nekih koji bi možda mogli malo i zakasniti donijeli toliko veselja i pozitivne energije koja nas je pratila do samog kraja.

Nepal trekking Annapurna Base Camp 2016.

Nepal trekking Annapurna Base Camp 2016.

Lidija Balija, članica HPD "Jastrebarsko", tijekom studenog posjetila je Nepal...

"Ovo putovanje sam čekala, ne biste vjerovali, punih 30 godina. Nepal je zemlja koju sam oduvijek osjećala kao svoju, meni blisku, jednostavno… da si pripadamo."

Dinara, 21. - 22.5.2016.

Dinara, 21. - 22.5.2016.

Jaskanski planinari nedavno su bili na najvišem vrhu Hrvatske, Dinari. Doživljaje s izleta pročitajte u nastavku...

Najave izleta

Otvorenje novog mosta u Slapnici, 20.10.2019.

Otvorenje novog mosta u Slapnici, 20.10.2019.

Pozivamo vas ne otvorenje novog mosta u nedjelju 20. listopada 2019. Nakon otvorenja, kružnom turom obići će se slap Brisalo, Zidane pećine i slap Vranjak (oko 4-5 sati hoda). Polazak je u 8 sati s parkirališta u Ulici bana Josipa Jelačića (Centrala). Prijevoz osobnim automobilima.